Kada čujemo ime Borisa Bućana, trenutačno pomislimo na onu liniju hrvatske suvremene umjetnosti koja je uvijek bila prevratnička, izvan granica stila, normi i žanrova, „u znaku izrazite ekstenzije i ekspanzije“ (Tonko Maroević). Preskačući granice stilova, trendova i znakova vremena, Bućan je s lakoćom asimilirao duhovno nasljeđe avangarde, nadrealizma, transavangarde i postmoderne, izmičući svim jednoznačnim definicijama. Njegovi umjetnički plakati u svoje su vrijeme nastanka jednako kao i danas imali snagu mijenjanja emotivno-mentalnog polja promatrača, i njihova je slojevita jednostavnost poruke – uz iznimnu idejnu inventivnost – postala opći standard koncepta vrsnog umjetničkog plakata.
Bućanovi plakati rađeni za Hrvatsko narodno kazalište u Splitu i Varaždinu amblematski su primjeri ne samo savršeno provedene ideje u metijer, već su likovnim rješenjima – u kojima se na iznimno suvremeni način spaja tema i poruka dramskog djela s vizualnim rješenjem – modeli novih kompozicijsko-likovnih vrijednosti. I dok se u rješenjima plakata za HNK Split više na prvi pogled služi vokabularom op-art- a, pop-art- a, stripa i pučke umjetnosti, Bućan se zapravo naslanja na likovni jezik apstrakcije Novih tendencija, filtriran kroz prepoznatljive konture likova ljudi i životinja. Kompozicijski „kostur“ plakata umjetnik popunjava različitim kolorističko-gestualnim rješenjima, plohama boja i kolorističkom igrom. No, iza te prividne igre i vatrometa bojâ često su skriveni sarkazam, groteska i kritika društva, vrlo lucidno kôdirani u tijelo plakata.
U kazališnim plakatima za Varaždin, stvaranima u novom tisućljeću, Bućan se okreće crtačkoj intervenciji na fotografiju, fotomontažu ili kolaž. No, to nikada nije razina profane dosjetke ili tek zanimljive, „štosne“ vizualne travestije, persiflaže ili rebusa: pred nama je uvijek inteligentna konstrukcija i rekonstrukcija, puna satirično-ironične umjetničke geste, često na tragu njegovih ranijih anti-plakata. Bućanove mentalne matrice nisu destruktivne i alogične, i njegov senzibilitet istovremeno spaja i nadilazi svjetonazor manirista, modernista, nadrealista i opartista. Njegovi umjetnički plakati jasan su manifest umjetnika kojemu su svrhoviti eksperiment i invencija uvijek bili prirodno stanje uma.
Iva Körbler
