7.5.2011.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Scena Gorica, Velika Gorica -Hrvatska

Euripid/ Ferčec: KIKLOP

Režija: Ivica Buljan

Dramaturgija i adaptacija teksta: Goran Ferčec
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Scenograf: Ivan Fijolić
Dizajner svjetla: Nikša Mrkonjić
Glazba: Let 3

Igraju: Zoran Prodanović Prlja, Marko Cindrić, Frano Mašković, Marinko Leš, Damir Martinović Mrle, Matej Zec, Branko Kovačić, Dražen Baljak, Tomislav Kvartuč, Damjan Simić, Ivan Magud, Ivan Ožegović, Boris Barukčić, Elvis Hodžić, Davor Ćiković, Miroslav Mlinar

Premijera: 4. 10. 2010.
Trajanje: 70 min

Postoji vrijeme za tragediju. Postoji vrijeme za komediju. Predstava Kiklop nudi vrijeme za nešto između. Jedina sačuvana Euripidova satirska drama Kiklop premijerna je inscenacija teksta za koji je, zbog njegove žanrovske neodređenosti, uvijek nedostajalo hrabrih. Temeljena na poznatoj epizodi Homerove Odiseje, Euripidova satirska drama Kiklop se danas može citati kao žanr koji istovremeno potencira moralne slabosti pojedinca ironizirajući ih, otkriva dvoličnost vremena relativizirajući ga te kritizira društvo satirom opravdavajući njegove slabosti.
Na granici komedije i tragedije, satire i slapsticka, bez uzvišenih i božanskih bića, bez objava velikih istina, ali prepun travestije, parodije i bučnoga plesa, Kiklop uz pomoć banda Let 3 postaje spektakl koji vas poziva na kazališni događaj godine u kojem ste oduvijek željeli sudjelovati.
Iz programa predstave

Elementi cirkuskog artizma, žestoki rock i cista provokacija u vrlo dobroj ekspresiji, Kiklopovi su jaki aduti, no nikad se ne zna, možda baš Vi pronađete sebi nešto što će Vas asocirati na ovu nesvakidašnju predstavu.
Ivan Milatić, Moja Rijeka

“Bavili smo se svim aspektima price o Odisejevom iskrcavanju na otok kiklopa i njegovim susretom s ljudožderom. Ubacili smo tako prekrasnu Pjesmu ovnu iz Homera, prizore sa satirima pokušali smo dešifrirati u suvremenom ključu. Ono što se vidi u predstavi samo je vršak ispod kojeg vriju znanja i vještine pretočene u žestoku fizičku izvedbu. Današnje doba prezire humanističku kulturu, a bez nje je nemoguće razumjeti svijet u njegovoj zamršenosti.”
Ivica Buljan u intervjuu Andelu Jurkasu, Vip.hr

Ako je publika žrtva trenutka i prostora u kojem se nalazi, tj. ako je kazalište odslik društvenih silnica, vec na pocetku izvedbe postaje jasno da ce predstava spojiti politicku alegoriju, oslobodenu tjelesnost i satiru naslanjajuci se na nedostatno istražen, neobican i zacudan hibridni žanr – satirsku igru.
Mira Muhoberac, Kazalište 43/44 2010.