5.5.2007.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Teatar Viirus, Helsinki – Finska

NO RETURN

Režija i dramatizacija: Cezaris

Scenografija i kostimografija: Vytautas Narbutas
Glazba i oblikovanje zvuka: Martynas Bialobžeskis
Oblikovanje svjetla: Cezaris i Vytautas Narbutas
Igraju: Robert Enckell, Dick Idman, Marika Parkkomäki, Jerry Wahlfross, Joanna Wingren i Tobias Zilliacus

Viirus je malo kazalište, smješteno gotovo u samom srcu Helsinkija, koje svoje predstave izvodi na švedskom jeziku. Utemeljili su ga, godine 1987., trojica mladih glumaca, Robert Enckell, Mats Långbacka, Johan Storgård, u suradnji s tada tek diplomiranim redateljem Arn-Henrikom Blomvistom. Osnivači Viirusa željeli su pokrenuti alternativnu scenu kao oporbu postojećem institucionalnom kazalištu, i to scenu koja će biti okrenuta mladoj publici. Tijekom godina Viirus je izrastao u priznato i poznato kazalište koje, međutim, još uvijek uspijeva isprovocirati i iznenaditi svoju publiku. Predstava No Return prva je suradnja Teatra Viirus s Cezarisom Graušinisom, još jednim sjajnim litavskim redateljem zaslužnim za vitalnost mita o litavskom kazališnom čudu. Rođen 1967,. Cezaris je završio studij režije u Moskvi, a potom je bio na specijalizaciji u Japanu, kod glasovitog redatelja Tadashija Suzukija. Njegova redateljska karijera uglavnom je vezana uz Švedsku, Finsku i Litvu, gdje na Akademiji u Vilniusu predaje režiju i glumu te od 2003. vodi vlastito kazalište, Cezaris Group.

Predstava No Return adaptacija je dviju Kafkinih priča: Prirodno kazalište iz Oklahome (zadnje poglavlje romana Amerika) i kratke pripovijesti Bratoubojstvo. Prirodno kazalište iz Oklahome, najveće kazalište na svijetu, raspisuje natječaj za zapošljavanje novih suradnika. Prvi dio predstave No Return govori o ljudima koji traže posao i o njihovom putu prema kazalištu. U drugom dijelu, glumci Prirodnog kazališta iz Oklahome pokušavaju rekonstruirati Bratoubojstvo, najbolju predstavu koju je kazalište ikada izvelo. Ovo je priča za sanjare, za one koji žele vjerovati kako se životni putovi, nakon što se izgube na horizontu, protegu u beskonačnost. Takvo vjerovanje u beskraj sadrži, međutim, određene opasnosti  kao što postoje beskrajni obzori, tako postoje i beskrajni ponori. Ipak, u većini slučajeva oko nas je nada, nada koja nikada ne prestaje.

Predstava No Return Teatra Viirus sjajan je glumački performans, izvedba koja vjeruje u snagu gledaočeve mašte. Glumite da biste živjeli! U zadnjem poglavlju Kafkine Amerike, Kazalište iz Oklahome, to najveće kazalište na svijetu, maglovito je prikazano kao tema. Svi su pozvani  na pozornicu smrti. Ali predstava Teatra Viirus No Return istražuje sve vidove kazališta smrti, s tim što njegove boje nisu tamne, niti je glazba u njemu posmrtna. Litavski skladatelj Martynas Bialobzeskis dočarava glazbeni svijet koji slavi svjetlost i radost. Dok vlakom putuju ružičastim krajolikom, putnici zrače radošću jer, za razliku od nas, oni ne znaju gdje ih čeka kraj. Izvođači podsjećaju na dramatične skupine zatočenika iz koncentracijskih logora i Staljinovih gulaga. Sve dok glumite, živi ste. Oni, stoga, ne staju.
Kirsikka Moring, Helsingin Sanomat

Cezaris je stvorio umjetnički dragulj. No Return je magična komedija koja se kreće na rubu stvarnosti, bajki i snova. Snaga ove predstave leži u njenoj tankoćutnosti i nježnosti, pri čemu se izvođači služe bezbrojnim kazališnim čarolijama.
Eeva Kemppi, Turun Sanomat