2.5.2007.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
HKD teatar, Rijeka – Hrvatska

Tennessee Williams: MAČKA NA VRUĆEM LIMENOM KROVU

Režija: Lary Zappia

Prijevod: Ivo Juriša
Scenografija: Ljerka Hribar
Kostimografija: Danica Dedijer
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Glazba: Duško Rapotec Ute

Igraju: Nenad Šegvić (Djed), Edita Karađole (Baka), Leonora Surian (Margaret), Damir Orlić (Brick), Andrea Blagojević (Mae), Denis Brižic (Gooper)

Kroz četrnaest godina postojanja HKD teatar je postao poznat i po svom hrabrom, nekanonskom pristupu klasicima suvremene drame. Većinu predstava iz tog repertoarnog rukavca, postavio je Lary Zappia, redatelj koji se u svom najnovijem HKD-ovskom projektu suočio s Mačkom na vrućem limenom krovu, remek-djelom američkog dramatičara Tennesseeja Williamsa, praizvedenom 1955. godine. Radikalnim dramaturškim rezovima i kraćenjima Zappia je došao do same esencije toga komada, prizivajući u sjecanje Williamsove rijeci zabilježene u knjizi Lylea Levericha: “Moja sljedeća drama bit će jednostavna, izravna i grozna slika mojeg srca. U njoj neće biti ničeg umjetnog. Govorit ću istinu onako kako je vidim, govorit ću o izobličenosti, onako kako ja vidim izobličenost.”.

Mačka na vrućem limenom krovu je danas već pomalo opće mjesto: u svijesti šire publike ona je poistovjećena sa zanimljivim holivudskim uratkom u kojem blistaju dvije istinske glumačke zvijezde; u svijesti kazalištaraca ona je dosad čitana na tri osnovna načina – ili kao priča o frustriranoj ženi s viškom neutažene seksualnosti, ili kao priča o latentnoj homoseksualnosti uglednog muškarca, ili kao priča o odnosu privida i stvarnosti između kojih lica obitelji Pollitt razapeta žive. Erotomanska kultura koja suvereno vlada početkom našega stoljeća ne dopušta redatelju da zanemari barem prva dva od spomenuta tri tradicionalna kazališna čitanja…, ali mu, istovremeno, mandat HKD teatra ne dozvoljava tek puko postavljanje teksta. Stoga se, stružući ispod površine ovog literarnog i filmskog kanona, rada predstava u čijem je središtu priča o nečem znatno manje bezazlenom od pukih seksualnih poriva uspaljenih lica, o nečemu znatno teže oprostivom od sitnih laži prikladno istresenih u nečiji licemjerni brk; rada se predstava o ljudima s vučjim ćudima, ćudima zbog kojih i posljednje zrnce ljudskosti nestaje u kalu niskih strasti koje izranjaju na površinu u grabeži obitelji okupljene oko samrtne postelje svoga moćnoga patrijarha. Na taj način naša Mačka… postaje punokrvna drama koja se gleda bez daha i koja poziva na obračun s holivudskim klišejima. Lary Zappia

U pravu je Lary Zappia… kada u programu predstave tvrdi kako je Mačka na vrućem limenom krovu… danas opće mjesto kazališta i metafora koja se već “strano ukiselila”. Zato joj Zappia, prije svega kao dramaturg, prilazi neuobičajeno radikalno, reducirajući znatan dio teksta… No, redukcija ne uništava smisao i atmosferu djela…, pa umjesto priče o nerealiziranoj seksualnosti, HKD-ova produkcija ogoljava bit drame i govori o svijetu bez emocija u kojemu pirane koje plivaju scenom brinu jedino o vlastitim guzicama… Williams je riječkom izvedbom dobio originalnu interpretaciju ujednačenog ansambla, komprimiranu predstavu koja… još jednom podsjeća na već prepoznatljivu poetiku HKD teatra: zašto komplicirati kad se dobro kazalište može raditi jednostavnim sredstvima koja, međutim, neće rezultirati jeftinom predstavom. Tako je postalo pravilo da u repertoaru ovog malog i “tanko” dotiranog kazališta financijska skromnost rezultira zavidnim artističkim nivoom produkcije…