Riječ izbornika – Od sjaja do očaja

Međunarodni festival malih scena u Rijeci nikada nije insistirao na čvrsto zadatoj temi ili estetskom konceptu, nego je tek od vremena do vremena imao potrebu za problemskom idejom vodiljom, brinući se ponajprije oko umjetničke kvalitete i aktualnosti predstava na repertoaru. Čini se da je danas vrijeme za novi problemski naslov festivala zato jer živimo u svijetu koji je ponovno stavio na kušnju mnoge naše napore, ukupnu egzistenciju, duhovnu sferu, smisao kulture, sve do mjere opstanka i takvih kulturnih okupljanja kao što je Međunarodni kazališni festival u Rijeci koji postoji više od 20 godina.

Slogan koji bi odgovarao današnjoj realnosti, našim zebnjama i strahovima glasio bi “Vrijeme sadašnjosti i teatra: od sjaja do očaja”. Već prije sedam godina znali smo da kriza koja je tada bila tek na početku nije samo ekonomska, niti da nije samo prolazna i ograničena pojava. Danas znamo da su praktički uzdrmani temelji našeg poimanja civiliziranog života, jer je sve više ljudi gladno i očajno, politika se pretvorila u područje u koje ljudi više ne žele vjerovati a sam život je postao opasan. S druge pak strane tehnološki razvoj izrastao je u zastrašujuću silu, kakvu još do prije 20 godina nismo mogli ni zamisliti, dok se sfera humane nadgradnje rastočila u novim svjetonazorskim sukobima i u tehnološkom pragmatizmu. U takvoj situaciji nezadovoljstva, digitalne hladnoće i ekonomske sebičnosti, ljudski rod je u opasnosti od novih globalnih neuroza, koje se već javljaju na mnogim stranama i ta blještava civilizacija danas je paradoksalno razapeta od sjaja do očaja. U predstavama koje smo izabrali pokušali smo opisati krug trenutnog hoda našega svijeta ili barem naznačiti osnovne točke za razmišljanje. Među tim predstavama vjerujemo da ćete pronaći sjene onih problema koji muče i vas; o oholosti današnjih ljudi koji troše, zabavljaju se i zaboravljaju na vlastitu odgovornost govori predstava “Buržoazija”, kazališta Na balustradi (Divadlo na Zabradli) iz Praga, o krizi, ljubavi i beznađu “Kazimir i Karolina” Ateljea 212 iz Beograda, o ljudskoj iracionalnosti, uskosti i primitivizmu predstava “Razbijeni vrč”, Jugoslovenskog dramskog pozorišta, dok su rat, čovjekova destruktivnost i nasilnost teme predstave “Aleksandra Zec” HKD Teatra Rijeka. Gledat ćemo i predstave o modernim demonima ili “Kratka priča o Antikristu”, Bitef teatra iz Beograda te o manipulatorima u službi napretka u predstavi “Instrukcija” Nacionalnog teatra I. L. Caragiale iz Bukurešta, kao i o usamljenosti i terorizmu, zagrebačkog teatra ‘Moruzgva’ u predstavi “Mobitel”, o erosu uništenja, o čemu govori “Hedda Gabler” Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora.

Osim toga, svaka od ovih predstava ponaosob malo je estetsko istrašivanje o mogućnostima pozornice, odgovornosti publike, važnosti dramskih tema i značaju teatra.
Kriza današnjeg vremena, sadržana u luku od sjaja do očaja, govori o tome da što brže idemo naprijed, sve više se strovaljujemo natrag, što više postajemo oduševljeni igračkama koje smo stvorili, sve manje nas zanimaju temelji našega postojanja. Jedan od tih temelja je i kultura, ako hoćete i teatar, kao refleksivni nerv našega bića, koji se neprestano pita. Dramatična dilema jest koliko je ova toliko humana sfera danas nekome potrebna. Kao i mnoge druge javne institucije tako i Međunarodni festival malih scena danas osjeća egzistencijalnu težinu zaborava kulture u ime tehnologije napretka, moći i destrukcije. Ovaj festival osnovan je 1994., unatoč ratu i njemu uprkos. Dvadeset dvije godine kasnije Međunarodni festival malih scena ponovno se organizira u stanovitom sumraku epohe; kao otok smisla u moru opasne ljudske ravnodušnosti. Nadamo se da će osam predstavama koje nudimo ispuniti za trenutak ovaj otok puninom našeg uzbuđenja i radosti.

Bojan Munjin