4.5. 2000.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Primorsko dramsko gledališče Nova Gorica -Slovenija

William Shakespeare: HAMLET

Režija: Vito Taufer

Hamlet, Fortinbras: Radoš Bolčina Gertruda: Ljerka Belak k.g. Klaudije, duh Hamletova oca: Ivo Barišič, Ofelija: Helena Peršuh, Laert: Rastko Krošl, Polonije, Osrik: Boris Mihalj, Horacije, 1. glumac: Tadej Toš, Marcel; Rosencrantz; Klaun; prvi grobar: Iztok Mlakar, Bernardo; Gildenstern; drugi grobar Francisco; Voltimand; Dvorjanin; Rinaldo, 2. glumac; Satnik; Svećenik: Gorazd Jakomini, Vojnici: Jure Modič i Bogdan Repič

Scenograf: Vito Taufer
Kostimografi: Vito Taufer i Tanja Zorn Grželj
Autor glazbe: Igor Leonardi
Računalna animacija: Samo Lapajne
Oblikovanje svjetla: Samo Oblokar

Premijera: 24. veljače 2000.

• • poslije Biblije, Hamlet je najčešće objavljivano književno djelo, prevedeno na većinu svjetskih jezika, djelo koje je potaklo najveći broj rasprava i koje se najčešće citira. Njegova univerzalna poruka stoljećima nadahnjuje dramske pisce, pjesnike, filozofe, kao i “obične” ljude;
  • Hamlet živi i u svijesti onih koji nikada nisu ni pročitali dramu niti je gledali na daskama;
  • enciklopedije ga definiraju kao “legendarnog danskog kraljevića”, te nas tako podsjećaju na činjenicu da on ne predstavlja stvarnu, povijesnu ličnost što je očito nužno;
  • kao i Mona Lisa, Hamlet neprekidno privlači nove generacije koje u njemu prepoznaju odraz vlastitog vremena i društva u kojem žive; itd., itd., itd.
  • … to je tragedija o vječitim ljudskim propitivanjima o kojima je teško reći nešto novo i nešto više, osim da nam kao takva ima još mnogo toga za reći.

“ Tako Bolčinin, (i Tauferov, dakako) Hamlet dokazuje i pokazuje paradoksalan obrat koji, mislim, počiva u najdubljemu značenjskom sloju Shakespeareove ideje: “bolest” (melankolija) postaje jezgrom duhovnoga zdravlja, a “zdravlje” ( agresivnost) opakom boleštinom koja nagriza i napokon razara društveno tkivo ljudske zajednice…

Tri ključne sastavnice grade predstavu u skladnu i do kraja osmišljenu cjelinu kazališnog čina: gluma, glazba i računalna animacija scenskog prostora.”
Darko Gašparović, Hrvatsko slovo