Moj sin samo malo sporije hoda

8. 5. 2012.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Zagrebačko kazalište mladih

I. Martinić: MOJ SIN SAMO MALO SPORIJE HODA

Režija: Janusz Kica

Scenografkinja: Slavica Radović Nadarević
Kostimografkinja: Doris Kristić
Oblikovanje svjetla: Marinko Maričić
Glazba: Jun Miyake, Tom Waits, Muse, Tord Gustavsen Trio

Igraju: Ksenija Marinković, Vedran Živolić, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija. Doris Šarić Kukuljica, Damir Šaban, Urša Raukar, Krešimir Mikić, Jadranka Đokić, Goran Bogdan

I koliko se god naizgled prilagođavali društvenim normama, kao što se trude Martonićevi junaci, uvijek smo zbog razlike koja nas razdvaja, upravo toliko udaljeni jedni od Drugoga da se ne uspijevamo razumjeti.(…)
Jer u konačnici ne svjedoči li rečenica moj sin samo malo sporije hoda…samo o nemoći da se suočimo sa stvarnošću, sa sobom, s onim Drugim i drugačijim?
Dubravka Vrgoč, iz programa predstave

Čehovljanska tuga i suvremeni cinizam
Riječ je o najboljoj kombinaciji televizijske serije i Cehova. Tehnički, od novijeg medija posuđuje kratke slike i jezgrovitu razmjenu replika, od velikog Rusa nostalgiju i tugu, osjećaj prolaznosti i nedovršenosti. (…)
Sve ovisi o kontekstu: gleda li se ovu predstavu kao građanski teatar namijenjen publici koja ne želi klasike, ali želi metodu klasika, ona je uspješan proizvod koji nikome ne ostaje dužan…Kicina je režija točna i pravocrtna, istodobno zabavna i nenametljiva dok se malo ruga likovima na pozornici, a malo publici koja u čudu gleda svoju svakodnevicu. A može je svakodnevno pratiti i na malom ekranu. Ali možda ne s istim izvođačima…
Igor Ružić. tportal.hr/kultura/kazalište