8. 5. 2012.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Zagrebačko kazalište mladih
I. Martinić: MOJ SIN SAMO MALO SPORIJE HODA
Režija: Janusz Kica
Scenografkinja: Slavica Radović Nadarević
Kostimografkinja: Doris Kristić
Oblikovanje svjetla: Marinko Maričić
Glazba: Jun Miyake, Tom Waits, Muse, Tord Gustavsen Trio
Igraju: Ksenija Marinković, Vedran Živolić, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija. Doris Šarić Kukuljica, Damir Šaban, Urša Raukar, Krešimir Mikić, Jadranka Đokić, Goran Bogdan
Dok piše dramu o odnosu majke i sina koji je izgledom drugačiji, Ivor Martinić smiono ispisuje dramsku skicu društva koje se još uvijek ne snalazi s drugačijim. To je društvo incestuoznih zabluda lišeno morala, zakona i zabrana, društvo korumpiranih osjećaja i zagubljene prošlosti, društvo u kojem više ništa nije moguće upravo zato što je sve bilo moguće. I bakina demencija i djedova rezignacija i očeva odsutnost i majčina nesigurnost, sestrina nezainteresiranost, tetina kaotičnost…svjedoče o iscrpljujućoj stvarnosti čija komična lakoća uvijek upućuje na tragične posljedice.(…)
I koliko se god naizgled prilagođavali društvenim normama, kao što se trude Martonićevi junaci, uvijek smo zbog razlike koja nas razdvaja, upravo toliko udaljeni jedni od Drugoga da se ne uspijevamo razumjeti.(…)
Jer u konačnici ne svjedoči li rečenica moj sin samo malo sporije hoda…samo o nemoći da se suočimo sa stvarnošću, sa sobom, s onim Drugim i drugačijim?
Dubravka Vrgoč, iz programa predstave
Čehovljanska tuga i suvremeni cinizam
Riječ je o najboljoj kombinaciji televizijske serije i Cehova. Tehnički, od novijeg medija posuđuje kratke slike i jezgrovitu razmjenu replika, od velikog Rusa nostalgiju i tugu, osjećaj prolaznosti i nedovršenosti. (…)
Sve ovisi o kontekstu: gleda li se ovu predstavu kao građanski teatar namijenjen publici koja ne želi klasike, ali želi metodu klasika, ona je uspješan proizvod koji nikome ne ostaje dužan…Kicina je režija točna i pravocrtna, istodobno zabavna i nenametljiva dok se malo ruga likovima na pozornici, a malo publici koja u čudu gleda svoju svakodnevicu. A može je svakodnevno pratiti i na malom ekranu. Ali možda ne s istim izvođačima…
Igor Ružić. tportal.hr/kultura/kazalište