Tennessee Williams: Menažerija

Režija: Anica Tomić

Igraju:
Edita Karađole
Andreja Blagojević
Damir Orlić
Dražen Mikulić

Design svjetla: Dalibor Fugošić
Voditelj tona: Aleksandar Jovanović
Inspicijentica: Marija Geml
Dramaturgija: Jelena Kovačić
Izbor i umjetnička obrada glazbe: Frano Đurović

Predstava je ostvarena uz financijsku pomoć Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke.

Premijera: 11. ožujka 2009. HKD Sušak

Razmišljale smo o obitelji. Ponovno. Nastavljamo tamo gdje smo stale ili tamo gdje smo počele. Ovoga puta bez ratne traume. Ovoga puta inspirirane posljednjim prizorima Williamsove Staklene menažerije. Likovi su isti, rečenice su drugačije. Jedan prizor možda posljednje obiteljske večere postaje mjesto raspada. Majka, kćer i sin. I gost. Koji bi mogao biti njihov razlog življenja. Ali on to neće postati. Jer smo i ovaj put razmišljale o pukotinama svakodnevnih razgovora, o šutnji i stankama, o zagušljivim sobama i zatvorenim prozorima, ali i neostvarenim željama. Likovi ponovno izgovaraju toliko puta izgovorene rečenice, koje ih onda sasvim slučajno ili namjerno rastvaraju u ekstremne emocije. Tako postavljajući pitanja o nama samima, ali i o onima koji nam stoje nasuprot. U životu i u kazalištu.
Anica Tomić i Jelena Kovačić

Autorski projekt redateljsko – dramaturškog tima Anice Tomić i Jelene Kovačić radnog naslova Menažerija inspiriran je posljednjim prizorima drame Staklena menažerija Tennessee Williamsa. Situaciju obiteljske večere istovremeno razara i drži na okupu pojava dugo očekivanog gosta kroz kojega se neprestano obnavlja želja za Drugim. Kroz pukotine svakodnevnih razgovora sastavljenih od bezbroj puta izgovorenih rečenica probija se ekstremna emocionalnost koja likove zatiče nespremne. Baveći se i dalje obiteljskom zajednicom kojoj prijeti uništenje, autorice ovoga puta propituju sposobnost kazališta da u situaciji supostojanja gledatelja i glumca podnese iskrenu emocionalnost koja gledatelja suočava s istinskom ranjivošću simuliranih likova i glumačkih tijela.

Anica Tomić (Zagreb,1980). Redateljica i glumica. Diplomirala je kazališnu režiju i radiofoniju na ADU, te komparativnu književnost i kroatistiku na FF u Zagrebu. Bila je stipendistica Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, te semestralna stipendistica IUP-a, SAD.
Kao glumica nastupa u kazalištu, na filmu i televiziji: Sudnji dan , Gorke suze Petre von Kant, Tillina kutija, Veliki meštar sviju hulja, Kamov smrtopis, Sedmorica protiv Tebe , Mrtvi kutevi ( HRT), Kučkini sinovi, Didona i Eneja/Smrt u Veneciji/Kuga itd.
Profesionalne režije: Imitatori glasova (&TD); Kučkini sinovi ( &TD), Grga Cvarak (DK Dubrava), Grašak na zrnu kraljevne (TNT), Kuga (&TD), Cirkuski slonić Charlie(Kazalište),Piratska akademija (TNT), Oprostite, mogu li vam ispričati…? (ZKM).
Koautorica je tekstova: Imitatori glasova, Kučkini sinovi, Grga Cvarak, Kraljia Vešmašina, Oprostite mogu li vam ispričati..?.

EDITA KARAĐOLE je diplomirala na ADU u Zagrebu. Bila je dugogodišnja istaknuta prvakinja HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je odigrala preko 150 glavnih uloga klasičnog i suvremenog repertoara. Od samoga osnutka igra u projektima HKD Teatra Rijeka, predaje opernu glumu na područnom odjeljenju Glazbene akademije u Rijeci. Dobitnica je niza strukovnih nagrada, među kojima i Nagrade hrvatskoga glumišta, Nagrade Grada Rijeke a višestruko je nagrađivana na domaćim i inozemnim festivalima.

ANDREJA BLAGOJEVIĆ je diplomirana dramska glumica. Dvadeset godina kontinuirano radi u kazalištu na hrvatskom i talijanskom jeziku. Stalna je članica HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a često surađuje i s HKD Teatrom Rijeka. Dobitnica je brojnih strukovnih nagrada među kojima i Nagrade hrvatskog glumišta za glavnu žensku ulogu u predstavi Zločin na kozjem otoku. Ima raznoliko iskustvo igranja u Italiji; u nekolicini kazališnih predstava te dugometražnih filmova i TV serija.

DAMIR ORLIĆ, rođen 1976. u Zagrebu. 2001. je diplomirao glumu na ADU u Zagrebu. Stalni je član HNK “Ivan pl. Zajca” u Rijeci. Od 2003. stalni je suradnik i HKD Teatra u Rijeci.

DRAŽEN MIKULIĆ, rođen 1964. u Drinovcima (BiH). Cijelo djetinjstvo i mladost proveo je u Rijeci. Od 1991. god. nakon završene ADU u stalnom je angažmanu u HNK “Ivan pl. Zajca” u Rijeci. Glumio u više od 40 predstava, na filmu, u TV serijama.

Jelena Kovačić rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je Komparativnu književnost i Polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je apsolventica odsjeka dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Na predstavama Imitatori glasova, Kučkini sinovi, Grga Cvarak, Cirkuski slonić Charlie, Oprostite mogu li vam ispričati radi kao dramturginja i koautorica tekstova. Dobitnica je rektorove nagrade za dramaturgiju predstave Imitatori glasova. Režirala je predstavu Kraljica Vešmašina u kojoj je Judita Franković 2005. nominirana za nagradu hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mladež.

Frano Đurović (Dubrovnik, 1971.) Diplomirao je kompoziciju na MA u Zagrebu. Usavršavao se u Mađarskoj i Austriji.
Osim orkestralnih, komornih i instrumentalnih skladbi, autor je i više elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija i multimedijalnih projekata u kojima uspješno kombinira glazbu s raznim formama vizualnih umjetnosti.
Radio je elektroniku i režiju zvuka za balet Tramvaj zvan čežnja M. Tarbuka, autor je orkestracije i aranžmana za glazbu Tamare Obrovac u filmu Što je muškarac bez brkova H. Hribara, autor glazbe za višestruko nagrađivanu predstavu Ana Karenjina (V. Senin) kao i za brojne druge predstave: Galeb, Turandot i Dundo Maroje (V. Senina), Noć pjeva pjesme svoje (D. Mustafić), Didona i Eneja/Smrt u Veneciji (O. Frljić) itd.
Njegove skladbe izvodili su istaknuti domaći i inozemni glazbenici, između ostalih F. Gauwerky te ansambli Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar Hrvatske vojske i dr. , a izvođene su u mnogim europskim zemljama i na nosačima zvuka uglednih hrvatskih glazbenika. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja. Docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te nosilac brojnih uglednih strukovnih nagrada i nagrada Ministarstva kulture RH.

Odlicna studija pakla obiteljskoga života
Menažerija razotkriva društvenu laž i patnicku žudnju za boljim životom, koja se ruši kao kula od karata jednim krivim izdisajem
Rijecki HKD Teatar, koji vec godinama pod vodstvom glumca Nenada Šegvica traži autore koji ce ponuditi nova citanja klasicnih tekstova na maloj sceni, bio je, cini se, logicki odabir i za autorice i za spomenuto kazalište, koje je svjetionik rijeckoga teatarskoga života.

…ponudili su na gotovo praznoj, ogoljeloj sceni, s relativno malo scenskih pomagala ( stolica) i nešto rekvizite istinsku, bolnu, tešku i potresnu studiju obiteljskoga života, sažetu u jedan sat ciste igre.

Lik Amande Wingfield, majke koja nikada nije uspjela psihicki preživjeti odlazak supruga i time neprestance muci svoju djecu, sjajno je prikazala nadmocna Edita Karadole. Damir Orlic (Tom) pokazao je mladica koji doslovno puca po svim šavovima želeci poput oca pobjeci iz sredine koja ga uništava, simbolicki bacajuci cipele u zid, odredujuci prepreke izgradene u vlastitoj savejsti, dok je vrlo filigranski, sa zanimljivim obratima ulogu bolesne kcerke Laure interpretirala Andreja Blagojevic. Najutišaniji, no ne i zbog toga lošiji, bio je Dražen Mikulic kao Jim O’Connor pojavivši se kao katalizator u ovom obiteljskom loncu visokog vrenja i velikih nada. Helena Braut, Vjesnik

Krik nad prazninom i užasom egzistencije
U kontekstu aktualne situacije u hrvatskom teatru, redateljica Anica Tomic i dramaturginja Jelena Kovacic donose toliko potreban novi kazališni “rukopis”

Sve ono što se kod Williamsa može išcitavati izmedu redaka, u predstavi Menažerija izvuceno je do ekstrema. Uvijek iste recenice dobivaju poantu u zacudnim grimasama koje izražavaju razlicite emocije – od cudenja i hvatanja zraka do bezglasna krika nad užasom i prazninom egzistencije. Važan katalizator ovako prenaglašenih emocija postaje glazbena podloga, koju je pomno odabrao i obradio Frano Đurovic.

Emotivni vrhunac predstave upravo je posljednja slika u kojoj inspicijentica, poput nekog dobrog andela, nudi uplakanim protagonistima papirnate maramice i topli zagrljaj, ispracajuci ih jednog po jednog s pozornice. Inspicijentica skida plavu periku i sjeda uz majku, postajuci nešto poput majcina dvojnika u kojemu se zrcale sve majke svijeta. Prica o jednoj obitelji, u jednom trošnom stanu u jednom malom gradu tako postaje univerzalna ljudska prica o svima nama. Kim Cuculic, Novi list

Matko Botić – Kuća nije dom
Redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić endemski su primjer kreativnog tima koji već desetak godina strpljivo i nenametljivo gradi svoj kazališni put na iznimno promišljenim temeljima.

U skladu s uvriježenim načinom funkcioniranja autorskog dvojca, Williamsov komad tek je širok raspon dramskog materijala iz kojega se kirurškom preciznošću uzima ono esencijalno, u ovom slučaju opora atmosfera poremećenih obiteljskih odnosa kojima je tek okoštala društvena konvencija prepreka za nezaustavljivu provalu očaja.

Sav Williamsov opori verbalizam prije dolaska čovjeka koji bi mogao unijeti malo radosti u njihov život, u ovoj koncepciji postaje višak, pa Menažerija počinje in medias res, dolaskom gosta.

Glumački ansambl ovoj je kazališnoj avanturi prionuo s velikim žarom, što je rezultiralo ujednačenim i dojmljivim glumačkim kreacijama.