6.5.2011.
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca
HNK I. pl. Zajca i HKD Teatar Rijeka- Hrvatska
R. Akutagawa: ŽIVOT LUDE
Režija: David Doiashvilli
Dizajn scene i kostima: Giorgi Lapiashvili; Skladatelj: Nikoloz Memanishvili; Koreograf: Konstantin Purtseladze; Oblikovanje svjetla: Predrag Potocnjak
Igraju: Damir Orlić, Dražen Mikulić, Igor Kovač, Tanja Smoje, Edita Karađole, Jelena Lopatić, Andreja Blagojević
Premijera: 22. 1. 2011.
Trajanje: 2h 30min
Ryunosuke Akutagawa je početkom 20. stoljeća smatran najvećim i najučenijim japanskim piscem. No, autor priča U lugu i Rashomon, koje su doživjele maestralnu ekranizaciju u filmu svjetski poznatoga Akire Kurosawe, ostao je gotovo nepoznat široj javnosti.
Njegova briljantna ostavština broji stotinjak priča, eseja i kritika. Price, nazivane “pocakljenim minijaturama”, mahom su nadahnute japanskom predajom i tradicijom, no i kineskim te europskim klasicima.
Život lude (1927.) je autobiografski skup reminiscencija, opservacija i ideja o čovjeku koji se oprašta sa životom. Sastoji se od pedeset i jednoga dijela – od osobnih anegdota do nezavršenih skica i opažanja. Pisan u trećem licu, Život lude nudi bestjelesan pogled na vlastiti život. Samrtne misli pojavljuju se opetovano, u brojnim varijacijama. Autor se suočava sa svojom unutrašnjom borbom, ali je nemoćan da izbjegne neizbježno.
Iz programa predstave
Spoj hrabrosti i ljepote
Život lude predstavlja ljekovit odmak od teških tema svakidašnjice, koje lice teatra, u nas i u svijetu, cesto cine turobnim i mračnim. Doiashvilijev stroj za maštu, koji se temelji na igri svjetla, scenografiji i kostimografiji, suvremeno kazalište vraća fantaziji, što je dobro za kazalište i za one koji u njega zalaze. Da li ova bajka ima ikakvog utjecaja na stvarnost? Redatelj Doiashvili o tome kaže:” Volio bih da ova predstava kod ljudi stvori nadu da će sutra biti bolje nego danas. Da bi to bilo moguće treba vjerovati u čuda.” Ako se ovim mislima pogleda u zjenicu oka, onda se vidi da one žele spojiti hrabrost i ljepotu. Pisac Akutagawa žrtvovao je život radi takve ljepote.
Bojan Munjin, Novosti
Treba vjerovati u čuda
U trenutku u kojem živimo, kada se čini da nas samo čudo može spasiti, dobili smo predstavu koja nije društveno angažirana, ali pruža utjehu Ljepotom i potiče fine mehanizme koji nas navode da prepoznajemo Dobro…
Riječ je o produkciji izuzetne estetike, a sjajan glumački ansambl dao je maksimum, dobrim dijelom izašavši iz manire u kojoj smo ih navikli gledati… Poetska drama bez zrnca patetike postavljena je u crnoj, minimalistički opremljenoj pozornici na kojoj se detalji ističu bjelinom (pisaći papir, knjige, kiša/snijeg/latice trešnjina cvijeta što padaju…). U prvom planu odvija se stvarnost, a odatle se pogled penje preko dvije stepenice u drugi plan u kojem se odvijaju prizori iz mašte. … Nikakve čarolije ne bi bilo da riječki glumci nisu svoje uloge odigrali s velikim veseljem.
Tatjana Sandalj, Kulisa.eu