8.5. 2001.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Mestno gledališče ljubljansko, Ljubljana – Slovenija

Marius von Mayenburg: VATRENO LICE

Režija: Samo M. Strelec

Prijevod na slovenski: Darko Čuden
Redatelj i scenograf: Samo M. Strelec

Uloge: Tata: Tone Kuntner, Mama: Ljerka Belak, Olga: Iva Kranjc, k.g., Kurt: Tadej Toš, k.g., Paul: Aljoša Ternovšek

Dramaturginja: Ira Ratej
Kostimografkinja: Bojanka Adžić Ursulov
Izbor glazbe: Tadej Toš
Premijera: 1. ožujka 2001.

“Marius von Mayenburg (r. 1972.) predstavnik je “dramaturgije krvi i sperme”, odnosno “brigada vatre i bijesa… Ovaj mladi njemački dramatičar je za tekst “Vatreno lice” dobio Kleistovu nagradu te nagradu frankfurtske fondacije za mlade autore. U kratkom periodu njegova je drama zapalila europske i svjetske pozornice, otvorila niz međunarodnih festivala, prouzročila skandal u Poljskoj, no osvojila nagrade.. .”
U skladu s koncepcijom Mestnoga gledališča ljubljanskoga ovo je jedna od predstava kojom se kulturnoj javnosti nudi što je moguće svježija i umjetnički punokrvna informacija o tome što se trenutačno događa u novoj europskoj dramaturgiji. “Vatreno lice” je priča o dvoje mladih, bratu i sestri, koji otkrivaju seksualnost, koje njihovi roditelji odavno već nisu svjesni, o življenju po navici i o tome kako polako i nesvjesno u crnohumornoj priči srljaju u rodoskvrnuće, vatru, ubojstvo roditelja i samoubojstvo…
Iz programske knjižice
“Predstava priča o tome kako je zajednički dnevni obrok za obiteljskim stolom destruktivnom energijom protagonista lako pretvoriti u krvavi obiteljski rat…”
Slavko Pezdir, Delo
“Ova predstava neće biti uvjerljiva onima koji u kazalištu budu tražili identifikaciju i koje zgrozi manifestacija tolike krutosti. Drugima će biti uvjerljiva zbog jednakovrijednih izvrsnih glumačkih kreacija, profiliranog i beskompromisnog autorskog pristupa redatelja i svega onoga o čemu lako kroz nepojmljivu krutost predstava priča o stvarnosti svijeta.”
Vilma Štritof Čretnik, Dnevnik