4.5.2007.
Dvorana Filodrammatica
KNAP – Zagreb, Hrvatska
SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE
Autor, redatelj i scenograf: Saša Anočić
Kostimografkinja: Hana Letica
Igraju: Rakan Rushaidat (Gosp. Lojtrica), Radovan Ruždjak (Vatroslava…), Živko Anočić (Svinjarić…)
Nakon predstava Alaska Jack (HNK Osijek) i To samo Bog zna (Teatar Exit), glumac i redatelj Saša Anočić je ušao u još jednu zahtjevnu scensku avanturu čiji su svi kljucni elementi (uključujući i konačnu verziju teksta), nastajali tijekom procesa rada, kroz glumačke improvizacije i istraživanja. Rezultat je predstava Smisao života gospodina Lojtrice, nastala u produkciji KNAP-a. Ta dvoznačna skraćenica sugerira istovremeno Kazalište na periferiji i Kazalište na Peščenici – zagrebačkoj četvrti u kojoj od 2005., kao sastavni dio bogatog programa Kulturnog centra Peščenica, KNAP prikazuje svoje samostalne kazališne projekte za djecu i odrasle. Inicijalno, predstava montipajtonovskih nadahnuća, Smisao života gospodina Lojtrice donosi nam priču o skromnom, poštenom i vrijednom čovjeku kojemu se na rutinskom medicinskom pregledu dijagnosticira teška i rijetka bolesti. A tada mu se počinje događati Sustav, izokrećući mu naopačke sve predodžbe što ih je imao, ne samo o društvu u kojem živi, nego i o njegovim najbližima. Vrhunska glumačka igra, problemska kompleksnost i stilska posebnost učinili su ovu Anočićevu tragigrotesku jednom od najhvaljenijih ovosezonskih predstava u Hrvatskoj.
Redatelj Saša Anočić s trojicom je vrsnih glumaca zagrabio punu mjeru suvremene hrvatske groteske, kao neobičnog spoja fasbinderovski nježnog, potpuno izgubljenog i posvuda ponižavanog malograđanina te montipajtonovske pretjeranosti u socijalnim okrutnostima radnog mjesta, bolnice, bračne kuhinje te ostalih stupova društvenosti… Težište predstave drži izvanredni, umjetnički zadivljujuće snažan Rakan Rushaidat, kao mali čovjek u velikim poniženjima… Divljanje groteskno predimenzionirane nasilnosti.., upravljanje pomičnim rekvizitima i stalno presvlačenje maski na granici klaunerije… pripadaju Živku Anočiću i Radovanu Ruždjaku, pri čemu su se obojica pokazali dostojnim suprotnostima, ali i partnerima Rushaidatove vrtoglavo dubinske scenske povrijeđenosti. Jer i Anocic i Ruždjak naprosto iznose na scenu sve ono što jako dobro poznajemo iz osobnog iskustva: bahatost, surovost i nerazumljivost liječnika, izvanjsku sladunjavost i unutarnja izdajstva bračnih partnera, šefovsku opsjednutost tobože “duhovitim” primjedbama čiji je cilj degradirati zaposlenike, kolegijalno licemjerje… U dva i pol sata izvedbe, glumci kao da s publike skidaju velove iluzije: svaki je prizor pljuska pretvaranju kako moramo mirno primiti javnu disciplinu zastrašivanja ljudskih bića, odnosno šutjeti i trpjeti sveprisutno nasilništvo. Neću otkriti što se sve zbiva s nesretnim gospodinom Lojtricom jer želim da svakako pogledate ovu predstavu i da vas njezini narativni i glumački obrati iznenade, ali voljela bih istaknuti da Anočićev sraz grotesknog i tragičnog zanosa trenutno nema kvalitativnog pandana na domaćim pozornicama. Rječnikom predstave: mi doista trpimo svekoliki teror nepravde zbog čuvanja vlastite guzice, nad cime kao da je doista najprikladnije jecati od smijeha.
Nataša Govedić, Novi list