6. 5. 2015.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Kazalište Moruzgva, Zagreb, Hrvatska

Sergij Belbel: MOBITEL

Redatelj: Krešimir Dolenčić

Scenografkinja i kostimografkinja: Irena Kraljić
Glazba i video: Willem Milicević
Oblikovanje rasvjete: Elvis Butković

Igra: Nataša Dorčić, Ecija Ojdanić, Amanda Prenkaj i Dado Ćosić

Premijera: 25.01.2015.
Trajanje: 1h 15min

Pretpostavka od koje počinje drama Sergija Belbela, najizvođenijeg suvremenog katalonskog dramatičara te jednog od najcjenjenijih redatelja, jest ta da su se mobilni uređaji uvukli u naš život i sada je gotovo nemoguće zamisliti komunikaciju bez njih.
Ili ono što je od komunikacije preostalo.

Većina teksta napisana je kao niz monologa izgovorenih u mobitel, a četiri lika – dominantna poslovna žena, njezin manje dominantan sin, sredovječna žena na pragu depresije i njezina ništa sretnija kćer mogli bi se opisati i kao disfunkcionalni i egoistični, ali jednako tako i kao očajnici kojima bi jedna lijepa riječ ili gesta mogla promijeniti sve. Dvije majke, dvije žene koje se bez ovakve nesreće možda nikada ne bi susrele, preživljavaju teroristički napad na aerodromu i tada se njihovi životi, ali i pogledi na život drastično mijenjaju. To će ih natjerati da po prvi put razgovaraju onako kako do sada nisu mogle ili imale hrabrosti.
Pa makar i mobitelom.

Zajedno s izvanrednim glumcima propitivat ćete i ovisnosti današnjeg društva o mobilnim telefonima i njihovim instant – funkcijama, (snimanje poruka, slanje fotografija), jer te same digitalne funkcije postaju razvojni tijek drame, no isto tako prisjetit ćete se onog analognog u životu – obitelji, prijatelja i ljubavnika.
Komedija situacije i karaktera. bez previše smiješnog, cinična s mjerom… čehovljanski tugaljiva, neobičnih, a opet svakodnevnih karaktera.
Iz programa predstave

Glavni adut ove drame sjajan je tekst Sergija Belbela, najizvođenijeg suvremenog katalonskog dramatičara.
Bojana Radović, Večernji list

Cetvero koncentriranih glumaca, jednostavna scena i pametan tekst čine čvrstu predstavljačku cjelinu.
Tomislav Cadež, Jutarnji list

… ogoljena scena, …, uvijek prekrasna Belanova balada Pričaj mi o ljubavi te melankolična igra svjetla i tame koja ljubav pretvara u uzvišeni i krajnje intimni čin (ipak ljubav!), čine ovu predstavu jednom od onih koje se mogu, bez zadrške, preporučiti. Ne zbog njezine savršenosti…nego zbog toga što na jedan opušten, no nimalo indiferentan način progovara o problemima ubrzane današnjice.
Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr