Zaklada Nenad Šegvić, utemeljena je kako bi financijski pomogla umjetničkom obrazovanju mladih glumaca u Hrvatskoj.
Glumačka profesija kao da nosi neku magičnu auru i garantira slavnu i sjajnu budućnost. Mnoštvo je prepreka na putu do „dasaka koje život znače“ i svaki poticaj mnogo znači. Baš to, poticaj, bila je ideja osnivača Zaklade Nenad Šegvić.

Nenad Šegvić davao je cijeloga sebe kazalištu, ali to za njega nije bila žrtva. On je volio kazalište. I ljude s kojima je surađivao. Podržavao je mlade, ali i jako cijenio domete iskusnih umjetnika i s ponosom ih uvodio u riječke predstave HKD Teatra. Zato ova Zaklada koja nosi njegovo ime, zaista ima pun smisao, glumcima koji budu njeni stipendisti značiti i kao poticaj, ali i kao preporuka. Za mladog će čovjeka – to što je bio stipendist Zaklade Nenad Šegvić – značiti da je netko primijetio njegov rad već u studentskim danima, da se istaknuo predanošću budućoj profesiji i da je baš on imao onu iskru koja će ga voditi do žuđenog cilja.

Članovi Upravnog odbora Zaklade su Višnja Višnjić Karković, Karla Šegvić i Svjetlana Hribar, dok je Edita Karađole predsjednica, a podupiratelji su Zaklade Rade Šerbedžija, Željka Turčinović i Darko Lukić. Plemeniti cilj i želja je da se svake godine, do isteka sredstava koje je ostavio Nenad Šegvić (a i kasnije, od donacija), financira jednog predanog, darovitog glumca ili glumicu (slabijeg imovnog stanja).
Svi angažirani u Zakladi rade pro bono.

Nenad Šegvić, rođen je 1936. godine u Splitu. Studij glume završio je 1959. na Akademiji pozorišne umetnosti u Beogradu. Prvu veliku ulogu ostvario je u splitskom HNK-u 1961. – bio je to Don Jere u „Gloriji“ Ranka Marinkovića. Nakon kraćeg angažmana u Zagrebačkom kazalištu mladih, 1964. došao je u riječki HNK, gdje je do umirovljenja 1999. ostvario više od stotinu uloga u djelima svjetskih (William Shakespeare, Carlo Goldoni, T. S. Eliot) i hrvatskih dramatičara (Marin Držić, Ivan Gundulić, Ivo Vojnović, Miroslav Krleža), a od 1976. do 1986. bio je i ravnatelj Hrvatske drame. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2012. godine, a ovako je navedeno u obrazloženju te naše najveće umjetničke državne nagrade: „Kroz tri i pol desetljeća neprekidnog djelovanja u riječkom I INK-u Ivana pl. Zajca, Nenad Šegvić nastupio je u više od 150 uloga najšireg stilskog i žanrovskog dijapazona, predajući se s jednakom strašću i umjetničkom snagom raznovrsnim redateljskim konceptima te gradeći uloge na sebi svojstven način, kroz kombinaciju studioznog i intuitivnog, ludističkog i psihološki determiniranog, racionalnog i nagonskog. Na njegovim kreacijama izrasle su mnoge hvaljene, pa i antologijske predstave riječkog kazališta između 1964. i 1999. godine.

HKD Teatar
Svoju potpunu predanost kazalištu Šegvić je iskazao i tijekom desetogodišnjeg razdoblja u kojem je uspješno rukovodio Hrvatskom dramom riječkog HNK-a, a pravi organizacijski i umjetnički poduhvat postigao je osnutkom HKD Teatra, neovisnog i suvremenom kazališnom konceptu usmjerenog kazališta… Poseban doprinos hrvatskom glumištu Šegvić je dao osnutkom Hrvatskog festivala malih scena, koji je od 2000. dobio međunarodni predznak, poslavši u kratkom vremenu ne samo jednim od najvažnijih i najprogresivnijih kazališnih festivala u srednjoj i jugoistočnoj Europi, nego i mjestom ponovnog zbližavanja kazališta s tog područja.
Istovremeno, u navedene dramske projekte uvodio je niz istaknutih dramskih, odnosno kazališnih umjetnika iz cijele Hrvatske obogaćujući tako lepezu dramskih lica, koja su Riječani rado gledali na daskama koje život znače.
Usporedno s osmišljavanjem repertoara HKD Teatra, u kojem je pored organizacije i igrao neke temeljne uloge, Šegvić je osmislio, i oko ideje Hrvatskog festivala malih scena u Rijeci 1994. okupio, isprva vodeće hrvatske osobnosti teatarskoga života, a od 2000. godine, kad je Festival i formalno i imenom postao međunarodna manifestacija, i niz međunarodnih relevantnih kazališta i umjetničkih imena.

Nenad Šegvić je umro 2021., a od 2022. Nagrada za najbolju predstavu u cjelini na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci nosi njegovo ime.