Wolfgang Bauer: MAGIC AFTERNOON

Redatelj: Florian Thiel

Uloge:
Birgit: Gioia Osthoff
Charly: Matthias Franz Stein
Joe: Igor Karbus
Monika: Anna Laimanee
Skladateljica i glazbenica: Pola Schulten
Scena i kostimi: Alina Amman
Dramaturginja: Cinja Kahl
Design svjetla: Sebastian Schubert

Premijera: 9. 5. 2019.

Trajanje: 1 sat i 45 min bez pauze

Foto: Alina Amman

Austrijski dramatičar Wolfgang Bauer svojim je nadrealističkim i eksperimentalnim dramskim komadima krajem šezdesetih godina 20. st uzburkao europsku kazališnu scenu. U fokusu predstave Magic Afternoon (1967.) prevedene na tridesetak svjetskih jezika te često na kazališnim repertoarima nalazi se četvero mladih koji svoje lijeno i dosadno popodne prekidaju nemotiviranim upadima nasilja i agresije…

Gioa Osthof (Birgit) i Matthias Franz Stein (Charly) vješto slave beskonačnu slijepu ulicu, u koju je dospio njihov odnos. Jednako tjeskobna jest Monikina (Anna Laimanee) i Joeva (Igor Karbus) neobična prisnost, koju oni vjerodostojno uobličavaju. Mladom redatelju Florianu Thielu uspjela je iznenađujuće svježa interpretacija nekadašnjega skandaloznog komada, kojom on pitanja Wolfganga Bauera postavlja i danas, ne niječući pritom vrijeme nastanka drame. Veličanstvena live glazba Pole Schulten pojačava beatlesovsku klasiku prema kraju, i kad drogirani Charly i Joe prostački pričaju besmislice.
Tiroler Tageszeitung

Stein lako uspijeva otjeloviti jedan uopće nimalo tihi stroj za oplodnju, koji može biti jednako tako dionizijski i ratoboran, Osthoff s užitkom glumi mladu ženu, koja također koleba između flegmatičnosti i sposobnosti za manipulacijom. Kad u to upadaju još Karbus kao u početku uljudni i Laimanee kao njegov ambivalentni pandan Monika, razvijaju se najluđi odnosi. Ovaj kvartet igra s potpunim tjelesnim angažmanom i uvijek potpunom točnošću u jeziku.
Die Presse

Uvjerljiva četiri interpreta: Matthias Franz Stein kao autor „htio bih rado“, ali s blokadom u pisanju – napaljeni Charly s latentnom agresivnošću, koji započinje tučnjavu. Gioa Osthoff kao Birgit zanosi se amo-tamo između bijesa, očaja, agresije. Igor Karbus kao Joe, kojega njegova Moni označuje kao Teddy, djeluje također tako nezgrapno, mlitavo. Napušen, otpušta sve kočnice, postaje brutalan. To mora osjetiti Moni: Anna Laimanee ostvaruje pritom na sceni snažan, energičan, oštar sukob.
Kronen Zeitung