5.5.2011.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Crnogorsko narodno pozorište Podgorica – Crna Gora
J. B. P. Moliere: DON JUAN
Režija i adaptacija: Ana Vukotić
Suradnik na scenografiji: Aleksandar Vukotić
Scenski pokret: Tamara Vujošević Mandić
Kostimograf: Leo Kulaš
Glazba: Ivan Marović
Suradnik na dramaturgiji: Dragana Tripković
Video-materijal: Vlado Vučinić
Igraju: Dragan Mićanović, Simo Trebješanin, Jelena Minić, Srtevan Radušinović, Zoran Vujović, Mišo Obradović, Dragan Petrović Pele, Nada Vukčević, Žaklina Oštir, Dejan Ivanić
Premijera: 26.12. 2009.
Trajanje: 90 min
Don Juan, kako ga je shvatio Molière, više je ateist nego razvratnik, on laska ženama koje zavodi, ali ih ostavlja…Ali to nisu njegova najveća nedjela: on ismijava očinstvo, poigrava se brakom, prkosi božjem gnjevu, poziva na večeru kipove svojih žrtava, ruga se paklu i dugu i građaninu, a kao vrhunac strahote, preko svog raskošnog fraka navlači svećenički habit.
U današnje vrijeme Don Juanov karakter, koji su uveličali brojni veliki umjetnici, tumači se na širi, ljudskiji i poetičniji način; on je postao u neku ruku, Faust ljubavi; on simbolizira žudnju za beskrajem u sladostrašću…
Više ga volimo kao pobunjenog Titana, koji čak i u paklenom ognju protestira, nego kao skrušenog grešnika koji se kaje; jer Don Juan je imao pravo ostvariti svoj ideal i umiriti neizmjernu ljubavnu čežnju koja ga je razdirala.
Iz programa predstave
“Kada se govori o zavodniku, uvijek se negdje povlači slika gomile žena slomljenih srca. U tu zamku je vrlo lako upasti, ako površno promišljate tekst. Don Žuan, kakvog sam ja vidjela, je junak u čijem sladostrasnom životu bismo svi uživali da možemo. Sa druge strane to je komad o licemjerju, lažnom moralu I regulama iza kojih se kukavički zaklanjamo I uljuljkavamo u sigurna, manje rizična rješenja. U filozofskoj ravni ovo je oda nihilizmu (…)
Duboko osporavajući vrijednosti ustaljenog poretka, Don Žuan, prije svega je ateist, ikonoklast, nevjernik, a tek poslije – zavodnik. Možda je stoga Don Žuan drugo, privlačnije ime razuzdanog uma: nikad umiren i vjeran jednom jedinom otkriću; nikad zadovoljan već osvojenim znanjem; erotizovan svojim radoznalim maštarijama o beskonačnosti; pravi liberten – onaj koji stvara i unosi slobodu, ljubav i stvaralaštvo kao sinonime”.
Ana Vukotić, redateljica
Priča o Don Juanu je jedan od najdugovječnijih književnih motiva, što znači da je Molijerovo djelo samo jedno u nizu, ali jedno od najoriginalnijih i najznačajnijih. Svi pisci su svojim obradama pokušavali da daju odgovore na pitanja svog doba, a danas to isto čine nebrojena pozorišna izvođenja, prvenstveno Molijerovog teksta. Od toga je pošla i rediteljica Ana Vukotić.
Maja Mrđenović, Pobjeda
Put do pakla popločan – slobodom
Podgorički Don Juan u potpunosti uspijeva u nečemu što se doima toliko jed-nostavnim, a ipak se ne viđa tako često: klasični tekst zaogrnut je duhom vremena i pušten da u maštovitoj inscenaciji bez radi¬kalnih intervencija emanira sa scene u punini svojih značenja.
Matko Botić,Festival Užice