5. 5. 2012.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd, Srbija

I. Štiks: ELIJAHOVA STOLICA

Režija: Boris Liješević

Dramatizacija: Darko Lukić
Scenograf: Gorčin Stojanović
Kostimograf: Maja Mirković
Skladatelj: Aleksandar Kostić
Dramaturg: Branko Dimitrijević
Scenski govor: Ljiljana Mrkić-Popović

Igraju: Svetozar Cvetković, Vlastimir Đuza Stoiljković, Maja Izetbegović, Renata Ulmanski, Jelena Trkulja, Bane Jevtić

Premijera: 16.10.2010. Trajanje: 1h 25′.

Igor Štiks: romanopisac, pjesnik, esejist. Diplomirao u Zagrebu, doktorirao u Parizu (Sciences Po) i u Chicagu.

Romani: Dvorac u Romagni (2000.; 2007.)- nagrada “Slavić” za najbolju debitantsku knjigu. Elijahova stolica (2006.) – nagrade “Đalski” i “Kiklop” za najbolje prozno djelo godine u Hrvatskoj preveden na desetak evropskih jezika. Odlomak iz romana uvršten je u antologiju Best European Fiction, objavljenu u SAD 2010. godine.

Potraga za porijeklom, koje ima u određenom smislu, neprikrivenu mitsku i univerzalnu dimenziju, … svrstava ovu dramu u one… koje se bave pitanjima identiteta. Ranjeni identitet se u njima prikazuje kao središnji problem, što nesumnjivo ima nezaobilaznog odjeka u našem vremenu u kojem “lutajući identiteti” postaju gotovo univerzalna pojava, posebno u traumatičnim, ratnim vremenima. Dinamika ove potresne priče jedne osobnosti stiješnjene između osobnih problema i surovih “klješta istorije” gradi se i na svjedočenju o još svježim sjećanjima na potresna zbivanja u Sarajevu u prvoj polovini devedesetih godina prošloga stoljeća.
Ana Isaković, Danas

U praznom prostoru, uz nekoliko klavirskih taktova i miris pečene kave, Liješević stvara nježni esej o bolu. O agoniji čovjeka koji ne zna čiji je, o ljudima u nestajanju, o ranjenome gradu. Glumicu iz Sarajeva, tumači dvadesetpetogodišnja glumica Maja Izetbegović iz Sarajeva.

Što ne mogu deklaracije, može kazalište. U molitvenoj tišini, u poetskom pretapanju slika je i suočenje i prašštanje. Kao Rihter koji u pedesetoj traži pravog oca, Svetozar Cvetković zaista plače. Velika, velika njegova uloga. U analitičnom miru Đuze Stojiljkovića je i biblijska i zemaljska sudbina izgnanih. Đuza, mit i ikona. Točna Renata Ulmanski. Svjestan snage teksta, redatelj Liješević sublimiranim dodirima razrješava i intimna pitanja epohe.
Branka Krilović, Dnevnik RTS

Elijahova stolica je jedna od boljih i vrlo neobičnih predstava koja se bavi temom rata u bivšoj Jugoslaviji. Neobičnih ne toliko po svojoj postavci ili izrazu već po sadržaju i kvaliteti. Rat je na kompletan, politički, emotivni i intelektualni način, objašnjen kroz sudbinu stranca u potrazi za svojom prošlošću. Što vam više treba da odete u kazalište?
City magazine