Prizori s jabukom inspirirani su biblijskim motivom izgona iz raja, pričom koja u suvremenoj perspektivi otvara pitanje je li moguće konstruirati teritorij rajskog vrta u društvu katastrofe i je li ga humano uopće i željeti, to jest, ne bi li takva jedna želja u sebi sadržavala najdublju socijalnu ignoranciju, ne bi li ljudi koji nastanjuju vrt bili povlaštena elita te naposljetku, ne bi li živjeli u stanju neprekidne paranoje pred činjenicom da se vrata raja jednom mogu urušiti te da će ostati suočeni sa svijetom koji su propustili spasiti. Drama Ivane Sajko povijest je jednog takvog raspadanja.
www.dubrovnik-festival.hr

Sajko tako na površinu izbacuje niz pitanja o manipulaciji ratovima, osobama, državama; o neposluhu pojedinca u zadatoj strukturi slobode koja ograničava. O realnosti postojanja slobode, ali i relativnosti, percepciji, poimanju istih stvari od strane različitih pojedinaca i grupa.
U današnjem društvu imamo mnoštvo takvih primjera. Gotovo svaki sudski proces može se iščitati na takav način. Korupcija, pljačke, ratni zločini, ubojstva, proslave. (…) No, čitava se struktura može svesti i na osobnu. Pa se vrt i jabuka mogu shvatiti i kao vlastiti ideali. Jabuka može biti dijete, voljena osoba, posao, stvaranje umjetničkog djela sa svim “ratovima” koje susrećemo na putu.
(…) Simbol je i dualnosti, obmane i prijevare, naivnosti i krajnosti zla nad dobrim. Pola otrovne jabuke Snjeguljicu baca u duboki san. Ili je samo ime najudaljenijega hrvatskog otoka. Ili je samo novogodišnji simbol, ukras u ustima pečenoga odojka.

Važnu autorsku komponentu zasigurno čini i glazba. Tekst su uglazbili i zvučno obojili Alen i Nenad Sinkauz. Glazbena kulisa tako je sastavni, organski dio ovog djela. Samostalno slušanje iste ili pak gledanje izvedbe bez glazbe izvitoperilo bi postavljenu strukturu i pretvorilo je u potpuno drugačiju ekspresiju.
Zvonimir Peranić

Možda i najbolji tekst Ivane Sajko, koji njezinim uobičajenim bolnim i angažiranim temama pomoću biblijskog okvira daje i sasvim konkretna geopolitička sidrišta, a ne samo aluziju na domaće prilike.
Igor Ružić

Ivana Sajko (Zagreb, 1975.), hrvatska dramatičarka i dramaturginja. Dobitnica je nekoliko nagrada za dramsku književnost uključujući tri nagrade Marin Držić za drame: Naranča u oblacima (1998.), Rebro kao zeleni zidovi (2000.) i Misa za predizbornu šutnju, mrtvaca iza zida i kopita u grlu (2002.).

Članica je uredništva Frakcije, časopisa za izvedbene umjetnosti. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe. Drame joj se izvode u kazalitu i na radiju, objavljene su na desetak jezika.