Redatelj: Boris Liješević

Dramaturgija: Dubravka Zrnčić-Kulenović
Scenografija: Vedran Hrustanović
Kostimografija: Lejla Hodžić
Glazba: Duško Šegvić

Igraju: Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pa?ić

Premijera: 8.4.2015.
Trajanje: 120 minuta

Drama susreta

Predstava se bavi sada?njim trenutkom, kada sve kosti, ni dvadeset godina poslije rata, još nisu pokopane, kada se ljudi rasuti po svijetu, u ovom slučaju obitelj- sretnu i zaključe da se oko njih sve promijenilo, ali su njihove traume ostale iste. Predstava govori o ratu kao povijesnoj konstanti, jer se vodi u svakome trenutku negdje u svijetu. I htjeli mi to ili ne, ratovi su to što nas oblikuje, oblikuje nam i živote, ekonomiju, povijest, geografiju.(…) Osnovna tema predstave je pomirenje.
Boris Liješević, iz intervjua za Avaz

“Prošlost je kao bumerang”, kaže pisac drame Igor Štiks, “uvijek se vraća. Moramo naučiti uhvatiti taj bumerang prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost”.
Bra?no u venama nudi katarzu ? ta je predstava ponovno suočenje s traumom koje ispunjava svoju svrhu. Ponovni prolazak kroz traumu, ovoga puta duboko svjesno ima za cilj da oslobodi sputanu energiju, energiju koja je bila zarobljena u traumi i da ona oslobođena prokrči put za dalje. Oslobađanje energije omogućava da iz vlastitih korijena crpimo s(n)agu. Na kraju imate četiri stra?ne replike od kojih se ledi krv u ?ilama. Dok sjedite u publici, vas te replike oslobađaju, pluća su slobodna, disanje uspostavlja normalan ritam i paradoksalno, mene je obuzelo ono ?to istočnjaci nazivaju oceansko osjećanje cjelovitosti, u jednakoj mjeri jedno ste sa sobom i sa svijetom.
Nata?a Gvozdenović, SARTR, 7.10.2015.

Jednom nogom u prošlosti, drugom u sadašnjosti

Predstava je rađena prema prvoj drami Igora Štiksa, inače istaknutog i nagrađivanog romanopisca. Mjesto je obiteljska večera, gdje su se nakon dvadeset godina odsustva konačno okupili po svijetu razbacani članovi. Otac i majka, domaćini, stariji sin sa suprugom i maloljetnim sinom, koji nakon dvadeset godina dolaze iz SAD te mlađi sin, ratni reporter. Prazno je mjesto trećeg sina, koji je poginuo na ratištu… …Pitanje Who are you?, koje funkcionira kao svojevrstan lajtmotiv provlači se cijelom predstavom i sugerira pritom da nitko nikoga ne prepoznaje. Lik Davida, najmlađeg predstavlja nešto kao protutežu svemu onome ?to obitelj predstavlja; on je objektivni, racionalni promatrač i povremeni komentator zapletenih i nerazjašnjenih odnosa u ovoj obitelji.
Fatima Bilčević, Oslobođenje