12.5.2002.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Atelje 212, Beograd – Jugoslavija

Miroslav Krleža: LEDA

Režija: Dejan Mijač

Scenograf: Juraj Fabry
Kostimograf: Bojana Nikitović
Kompozitor i aranžman glazbe: Isidora Žebeljan
Koreograf i scenski pokret: Sonja Vukićević
Asistenti redatelja: Dragutin Marjanoavić, Slađana Kilibarda
Asistent kostimografa: Snežana Pešić Rajić

Igraju: Svetozar Cvetković (Vitez Oliver Urban), Nenad Ćirić, Branko Cvejić (Klanfar), Radmila Tomović (Melita), Nenad Jezdić (Aurel), Jelena Đokić (Klara), Jelena Stupljanin, Anka Milić (Fanny)Gorica Popović (Prva dama), Milica Mihajlović, Jasmina Večanski (Druga dama), Vlastimir Stojiljković, Predrag Tasovac, Branislav Zeremski (Gospodin), Sonja Vukićević, Hristina Popović, Jelena Jović (Madam), Velibor Radojević, Milan Radović, Marko Ilić, Dejan Stojiljković, Vladan Đorđević
Momčilo Đorđević, Ivan Todorović, Miodrag Stojanović, Zoran Simić, Vuče Vučetić, Uroš Danilović, Boris Jakuš (Čistači ulica)

Komedija jedne karnevalske noći u četiri čina

……..dragocjena predstava, ne samo spram Krležinog dramskog naslijeđa, već predstava rađena s dubokim moralnim i umjetničkim razlogom i kao nalog vremena. Ako još nešto u ovoj predstavi, osim režije, zaslužuje atribut ekscesa u pozitivnom smislu, onda je to igra Svetozara Cvetkovića…

Ključna formula s pomoću koje se odvija mehanizam igre u sve tri drame jest žena, postavljena između dva ili više muškarca, formula koja se inače konstantno provlači kroz cijeli Krležin dramski, i ne samo dramski opus, negdje više a negdje manje naglašena. Upravo u glembajevskom ciklusu ona je najuočljivije prisutna i najjače istaknuta, uspevši se do puna i zrela klimaksa…

Napokon jedina Krležina komedija, LEDA, ostvaruje u korištenju spomenute formule najšire bogatstvo varijacija: ovdje su sve četiri glavne osobe, Urban, Aurel, Melita i Klara, u međusobnim seksualnim odnosima, a stvari su još složenije jer je u radnju upleten i Melitin suprug, veleindustrijalac Klanfar, kao i Aurelov slikarski model, mala Leda, koja igra također značajnu ulogu premda se uopće ne pojavljuje na pozornici. ..

Usput rečeno, nije li to što je u posljednjoj drami ciklusa, Ledi, praktično iscrpljen svrsishodan broj varijacija bitne formule igre, jedan od važnijih razloga Krležine šutnje kao dramatika, kroz sljedeća tri desetljeća…
Darko Gašparović: “Dramatica Krležijana