8.5.2006.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Kazališni studio Farma u pećini, Prag – Češka Republika
SCLAVI – EMIGRANTOVA PJESMA
Režija: Viliam Dočolomanský
Glazbena režija: Mariana Sadowska
Glazbena dramaturgija i aranžmani: Mariana Sadowska i Viliam Dočolomanský,
Dramaturgija: Jana Pilátová
Scenografija i kostimografija: Barbora Erniholdová
Asistentica za koreografiju: Ivana Dukić
Oblikovanje svjetla: Daniel Tesař
Produkcija: Alena Baňáková
Igraju: Robert Nižnik, Matej Matejka, Hana Varadzinová, Cécile da Costa, Eliška Vavříková, David Jánský,, Roman
Horàk
Premijera: 3.03. 2005.
Farma u pećini (izvorno Farma v jeskyni) je međunarodna kazališna skupina koja svoj rad temelji na kreiranju, razvijanju i istraživanju ljudske izražajnosti. Farma u pećini teži istraživanju različitih odnosa: od onih međuljudskih, preko odnosa između tijela i glasa, prirode i kulture te javnog i osobnog, do odnosa između istraživanja i stvaralaštva. Farma u pećini želi artikulacijom tijela iskazati ono što je nemoguće reći drugim sredstvima. Postojanje studija vezano je za rad i istraživanje njegovog osnivača, slovačkog redatelja Viliama Dočolomanskog (1975). Aktivnosti Farme u pećini ne svode se isključivo na stvaranje novih predstava; one također obuhvaćaju organiziranje radionica i koncerata, te istraživanje manjinskih i izvornih kultura. Naziv Farma u pećini doslovan je prijevod riječi “Daimuz”, što je bio naziv Lorcine obiteljske farme.
Povijest studija počinje 2001. godine s predstavom Mračni ljubavni soneti, a njegove predstave su prikazivane u Nizozemskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Koreji i Argentini.
Pretposljednja predstava studija Farm in the Cave, Sclavi, bazirana je na terenskim istraživanjima koje su članovi studija provodili u istočnoj Slovačkoj, te na starim rusinskim i ukrajinskim pjesmama, pismima slovačkih iseljenika i pripovijesti Karela Čapeka, Hordubal. Njena središnja figura anonimni je ekonomski emigrant koji se nakon brojnih godina provedenih u Americi, vrača u svoje rodno selo u Slovačkoj. Svijet koji pronalazi drugačiji je od onog iz njegovih sjećanja i snova, a on je sam u njemu postao stranac. Njegova iskustva, snovi i halucinacije, evocirani su kroz moćnu scensku simfoniju, satkanu od više-glasnih emigrantskih i ritualnih napjeva te elemenata plesnog i fizičkog kazališta.
Autori predstave su češke, slovačke, poljske, ukrajinske i srpske nacionalnosti, a njihov uradak s neizbježnom ironijom govori o Slavenima, kao o vječitim osuđenicima na potragu za boljim životom, što često završava u zapadnjačkim „sabiralištima” jeftine radne snage. Na to, uostalom, upućuje i naslov predstave – latinska riječ „sclavi” označava istovremeno i Slavene i robove. Predstava Sclavi nedavno je nagrađena Nagradom „Alfred Radok” za najbolju češku predstavu u 2005. godini.