Zagrebački pentagram

4.5.2010.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Zagrebačko kazalište mladih -Hrvatska

ZAGREBAČKI PENTAGRAM

Režija: Paolo Magelli

Dramaturginja: Željka Udovičić
Scenograf: Lorenzo Banci
Kostimograf: Leo Kulaš
Glazba: Arturo Annecchino
Songove pjeva: Ivanka Mazurkijević
Oblikovanje rasvjete: Paolo Magelli i Aleksadar Čavlek
Ideja i realizacija filma: Ivan Marušić Klif i Paolo Magelli,

— Igor Rajki: “Pljačka”
Lica: Ivor: Pjer Meničanin, Mama: Nina Violić, Tata: Sreten Mokrović, Baka: Ksenija Marinković, Beb:a Milivoj Beader, Amerikanac: Marinko Maričić
— Filip Šovagović: “Zona snova”
Lica Nataša DorčićGoran Bogdan
— Nina Mitrović: “Javier”
Lica: susjeda Jadranka: Doris Šarić Kukuljica, Andrea: Ksenija Marinković, Lucija: Barbara Prpić-Biffel, Slađana: Jadranka Đokić
— Damir Karakaš: “Skoro nikad ne zaključavamo”
Djevojka: Nina Violić, Anđelko: Frano Mašković, Braco: Milivoj Beader, Majka: Doris Šarić Kukuljica
— Ivan Vidić: Zoo
Lica: Jakov: Branko Meničanin, Ana: Jadranka Đokić, Cura: Barbara Prpić-Biffel, Vuk: Sreten Mokrović, Svećenik: Milivoj Beader

Premijera: 28. ožujka 2009.

Po prvi puta je na pozornici povezano pet tekstova različitih hrvatskih autora u jednu predstavu. Tekstovi su pisani po narudžbi redatelja Paola Magellija za Zagrebačko kazalište mladih. U četiri jednočinke i jednom modologu – “Pljačka” Igora Rajkija, “Zoo” Ivana Vidića, “Javier” Nine Mitrović, “Skoro nikad ne zaključavamo” Damira Karakaša i “Zona snova” Filipa Šovagovića – povezanih omnibusom “Zagrebački pentagram”, autori se bave našom svakodnevicom.
Prožimlju se teme neimaštine, nesretnih ljubavi, obiteljskih problema, prošlosti, budućnosti, imaginacije, surove stvarnosti, vremena u kojem živimo i u kojem ćemo tek živjeti. Poveznica ovih pet različitih tekstova je grad Zagreb i njegovi stanovnici. Njihove životne tragedije ovdje dobivaju sasvim novu, komičnu dimenziju. Pojavljuju se likovi svojstveni našoj stvarnosti, ali i likovi iz prošlosti i mašte te svaki od njih priča neku svoju priču, doživljenu ili izmišljenu, realnu ili izmaštanu.
“Zagrebački pentagram” nam na tragikomičan način donosi situacije današnjice, problema života u gradu različitih društvenih slojeva i kultura, koji se bore s vremenom i načinom života koje žive.

Pet verzija tranzicijskog Zagreba

Luzeri sa smislom za humor – “Zagrebački pentagram”
Cijela ova scenska freska, u temelju koje počivaju osamljenost i ljubavni jadi raznih luzera koji napučuju ovu zemlju, nije osobito vedra, priče su ponekad i deprimirajuće, ali u svemu postoji ton humora, a gdje se ljudi smiju, makar i sebi, još uvijek ima nade. Magelli je uspio spojiti stilski i žanrovski nespojivo, u čemu pomaže i scenografija Lorenza Bancija koja cijelu priču izdiže iz realnosti: našao je zajednički nazivnik emotivnom i socijalnom kaosu koji živimo stvorivši predstavu kakvu nikad niste gledali i teško da ćete išta slično, barem na našim pozornicama, ikada više i vidjeti. Pentagram za pet!
Jasen Boko