Hrvatski kulturni dom na Sušaku – 8.5. u 19:30 h
Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana

Stanislaw I. Witkiewicz: Poludjela lokomotiva

Redatelj: Jernej Lorenci

Skladatelj: Branko Rožman
Dramaturginja: Eva Kraševec
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Belinda Radulović
Koreograf: Gregor Luštek
Oblikovatelj svjetla: Pascal Mérat

Igraju: Janez Škof, Aljaž Jovanović, Maja Sever, Tina Vrbnjak, Matija Rozman, Nina Ivanišin, Petra Govc, Zvone Hribar, Gorazd Logar/Boris Mihalj, Andrej Nahtigal, Katja Levstik/Vanja Plut, Giovannino Raffanelli/Zoran Košir

Premijera: 15.9.2012.
Trajanje: 90 min

Stanislaw Ignacy Witkiewicz je jedan od najkompleksnijih autora poljske i svjetske avangarde. Danas je klasik 20. stoljeća. Poludjela lokomotiva iz 1923. na nesvakidašnji i izuzetno duhovit način sublimira njegova umjetnička i filozofska istraživanja.

Strojovođa i ložač… odluče da će s nevjerojatnom brzinom potjerati svoju parnu lokomotivu preko svih razumnih granica, postaja i signala. Željeli bi doživjeti uzbudljivi vrhunac brzine i zanosa i vidjeti kako je na drugoj strani. Ispostavi se da nije riječ o običnim željezničarima, nego o ozloglašenim zločincima, koji su izmakli ruci pravde. Njihov opasni eksperiment pokvare putnici, koji žele zaustaviti siloviti vlak. Tako se ludi pokus katastrofe metafizičkih razmjera pretvori u “običnu” željezničku nesreću.
Iz programa predstave

Foto: Peter Uhan

Uprizorenje Poludjele lokomotive Stanislawa Ignacyja Witkiewicza (ili Witkacyja, kako se sam potpisivao) od stvaralaca zahtijeva prilično umjetničke strasti. Igra bez teze u dva čina s epilogom, koju je Witkacy napisao pod utjecajem svojeg avangardnog programa Uvod u teoriju čistog oblika u kazalištu, odbacuje bilo kakvo apriorno kazališno rješenje i vodi nas nepoznatim i neotkrivenim stazama. Iako su Witkacyjeve umjetničke ideje danas kuriozum posebne vrste, potrebno ih je bez sumnje ponovno razmotriti iz perspektive suvremenoga, budući da je riječ o umjetniku dvadesetoga stoljeća, koji je svoje reformističke ideje artikulirao s potpunom teorijskom preciznošću te ih u svojem djelu praktično primjenjivao …
U uprizorenju Poludjele lokomotive se, naime, nalazimo u Witkacyjevoj parnoj lokomotivi, riječ je o metafori kazališta i života, za koju se čini da nepunih sto godina kasnije ponovno gubi svoju uzbudljivu suštinu. Na lokomotivu stupamo neposredno prije polaska, dok se ložač Mikolay Wojtaszek i strojovođa Zygfried Tengier opraštaju od zaručnice Julie i supruge Zofie. Poludjela lokomotiva može se pričiniti kao dramska predstava psihološkoga realizma, koja uprizoruje suptilne odnose, iz kojih svako toliko udaraju nabrušene replike. Prikazuje nam sliku zarobljenoga, neautentičnoga života, jednako kao i prirodu kazališta, u kojem nezadrživo raste napetost, koju Poludjela lokomotiva mora pojednostaviti da bi razvila svoj metafizički potencijal.
Eva Kraševec: Avantura metafizičkoga nemira (odlomak)

Poljski pisac, slikar i filozof Stanislaw Ignacy Witkiewicz (1885.?1939.) jedan je od onih slikovitih autora, čije djelo nije moguće odvojiti od njihova života. Za života mu je to izrazito štetilo. Negativna legenda o njegovoj nesvakidašnjoj, u mnogočemu neuobičajenoj i ozloglašenoj osobnosti je doista zasjenila njegovo djelo, čak rezultirala time da ga veći dio strukovne i opće javnosti nije ozbiljno shvaćao.
Darja Dominku?: (Ne)identificirani ostaci ljudskosti (odlomak)

Tvrdim da je između Witkacyjeva vremena i ovoga danas nekakva veza, da je današnja europska kriza u mnogočemu ponavljanje europske krize s početka 20. stoljeća. … Takva komedija nije nužni odgovor na krizu Europe koju bi pokušala ublažiti, nego kao uzroke krize otkriva upravo ‘korisnost’, ‘konzistentnost’ i ‘psihologiju’.
Gregor Moder: čemu Witkacy u ovim teškim vremenima?