1.5.2007.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
BITEF i Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd – Srbija

CIRKUS HISTORIJA

Režija: Sonja Vukićević

Ideja, režija, scenografija, kostimografija i izbor glazbe: Sonja Vukičević

Igraju: Branislav Lečić (Macbeth), Dragan Mćcanović (Kralj Lear), Anita Mančić (Hamlet), Tamara Vučković (Othello), Miloš Vlalukin (Jan Kott), Mira Đurđevic (Tit Andronik), Hristina Popović Mijin (Richard III), Marko Ilić (Klaun), Ana Stamenković, Marija Grbić, Tijana Krsmanović (Balerine)

Osim kao članica Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, Sonja Vukičević je na prostoru bivše Jugoslavije bila poznata i kao koreografkinja u predstavama uglednih domaćih i stranih redatelja (Pašović, Viktjuk, Jovanović, Popovski, Stojanović i dr.). Samostalnu redateljsku i koreografsku karijeru započela je sredinom 1990-ih u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju (Macbeth/ONO, Alzheimer, Proces, Mrak ljetne noći), a njena najnovija predstava Cirkus historija prva je samostalna produkcija u četrdesetogodišnjoj povijesti BITEF-a. Utemeljena na fragmentima Shakespeareovih tragedija i komentarima Jana Kotta, Cirkus historija na upečatljiv način, kombinacijom žonglerstva, klaunerije, akrobatike i vrhunskog glumačkog umijeća, izlaže anatomiju nasilja i povijest zla, interpretirajući ih kao formativne čimbenike Velikog mehanizma historije.

U svojoj antologijskoj… analizi historijskih kronika Williama Shakespearea, Jan Kott je prepoznao funkcioniranje jednog nemilosrdnog i bespogovornog načela, koje je nazvao Veliki mehanizam historije. Ovo načelo podrazumijeva… da se historijsko kretanje svodi na jedan začarani, pakleni krug, u kojem svaki uspon na vlast počinje kao pravedna borba protiv tiranije, a neminovno se završava u novoj tiraniji… Ovako protumačeno, Shakespeareovo shvaćanje historije je krajnje pesimistično, jer se odbacuje svaka eventualna transcendencija i teleologija historijskog kretanja, te se ono prikazuje kao potpuno besmisleni i zatvoreni lanac nasilja. Čini se da danas, još više nego prije četrdesetak godina kada je nastajala Kottova studija, ovakvo shvaćanje historije ima potporu u aktualnim događajima, u jednom svijetu u kojem su nestale i posljednje utopije, ideali, opći interesi. Taj doživljaj svijeta i historije dijeli i Sonja Vukičević i prevodi ga, svojom umjetničkom imaginacijom, u jednu snažnu i metaforičnu viziju u viziju cirkusa. Kotovsko besmisleno kretanje u krugu zločina postaje, u viziji Sonje Vukičević, groteskni cirkuski manje, u kome se okrutno i bespoštedno a naizgled tako veselo izlažu, ponižavaju i mrcvare ljudska tijela i duše. Pored opće desakralizacije i isticanja njene groteskne prirode, ovo reduciranje historije na cirkus ima još jedan važan aspekt: ono ukazuje na suvremenu pomamu za medijskom (zlo)uporabom političkih i historijskih događaja, na voajerističko naslađivanje, uz kokice i sladoled, nad historijskim kataklizmama koje se, zahvaljujući televiziji, odigravaju pred našim spokojnim pogledom. Ivan Medenica

Dok glumci neprestano zasipaju publiku strelicama osviještenih misli iz Shakespeareova opusa, Cirkus Historija funkcionira kao pismo stranih namjera i krvava povijest u cistom stanju u isto vrijeme. Predstava lebdi na tankoj oštrici između humanosti i potpunog onečovječena: izbrisan je ljudski rod i njegove osobine, etika, estetika i moral, da bi se pokazalo da ono to je vrijedilo prije stotinu godina, danas više ne vrijedi i da svijet ovako sebičan više ne može naprijed.
Bojan Munjin, Feral Tribune