4.5.2002.
Dvorana Filodrammatica
HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka – Hrvatska
Radovan Ivšić: AKVARIJ
Režija: Mario Kovač
Dramaturginja: Ana Prolić
Scenograf: Dalibor Laginja
Kostimografkinja: Ivana Popović
Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić
Izbor glazbe Mario Kovač
Osobe:
Novinar: Damir Orlić
Latica Ana Kvrgić
Uho u kožnatom kaputu Dražen Mikulić
General Gala Adnan Palangić
Pukovnik Nik Zdenko Botić
Vodnik Davor Jureško
Stražar Biljana Torić
Stražar Sabina Salomon
Logorašica Vedrana Balen
Asistentica scenografa: Bojana Borovac
Montaža filmskog materijala: (iz arhiva Goethe instituta, Zagreb) Davor Švaić
premijera 12. siječnja 2002.
U čast književniku čije je kazališno djelo uvršteno u svjetske antologije teatra dadaizma i nadrealizma – piscu Dahe, Kralja Gordogana, Kapetana Olivera, Vanea, Sunčanog grada,Vodnika pobjednika, Aiaxaiae – i njegovih osamdeset godina života Hrvatska drama (u jednom od alternativnih gradskih prostora) priprema praizvedbu Akvarija nastalog 1956. godine.
Uz izdanje Ivšićevog Teatra (Nakladni zavod MH, Zagreb, 1998.) u istoimenom tekstu Zvonimir Mrkonjić upravo Akvarij smatra djelom kojim se “dovršava cjelokupni teatar Ivšićevske tragigroteske” te nadalje zapisuje: “Po autorovom vlastitom iskazu Akvarij je dijaloški zapis jednog njegova sna. Određenje “košmar” valja shvatiti doslovce a u stanovitom smislu i oznaku “bez čina i kraja”. Kraj nema ono što još nije završeno ili je pak taj kraj koji ne dolazi uprizoren beskrajnim ponavljanjem svršetaka – onim što matematičari nazivaju loša beskonačnost.“
Ponavljanjem dviju priča odnosno radnji (poljupca Novinara i Latice, te Novinarevog legitimiranja) imaginarni koncentracijski logor postaje snažnom metaforom današnjice u kojemu su profesije (posebice one vezane uz medije) pa čak i emocije pod stalnom kontrolom vremena punog egzistencijalnih nestalnosti.
Redatelj Mario Kovač
Kritika besmisla i mraka totalitarističkih režima te života u etatističkoj vrsti sužanjstva idejna je potka drame “Akvarij” Radovana Ivšića iz 1956. godine..