3.5.2013.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
GDK Gavella Zagreb – Hrvatska
M. Matišić: FINE MRTVE DJEVOJKE
Režija: Dalibor Matanić
Scenograf: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Asistentica kostimografkinje: Morana Cerovec
Autori glazbe: Pavao Miholjević i Jura Ferina
Suradnica za pokret: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Igraju: Ivana Roščić, Nataša Janjić Lokas, Biserka Ipša, Darko Milas, Živko Anočić, Nela Kocsis, Franjo Dijak, Ana Kvrgić, Filip Šovagović, Janko Rakoš, Nenad Cvetko, Sven Medvešek, Đorđe Kukuljica
Premijera: 11.01.2013. Trajanje: 2 sata
I deset godina nakon premijere filma, “Fine mrtve djevojke” ukazuju se ne samo kao jedan od prvih naslova suvremene hrvatske kinematografije, već i kao još uvijek točna dijagnoza lica i naličja “hrvatskog danas”, s mnogim njegovim (našim) “-fobijama”, “-ginijama”, i “-izmima”. Komornost ovoga filma pak, njegova sabitost, snažni likovi i arhetipski sukobi što ih oni sa sobom donose, primakle su ga pozornici. Pritom je koscenarist filma, Mate Matišić, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičara, a ni Dalibor Matanić nije bez iskustva rada u teatru (u riječkom HNK Ivana pl. Zajca trenutno je na repertoaru “Sjajno mjesto za nesreću” Damira Karakaša i Nine Mitrović, u Matanićevoj režiji), pri čemu je njegov sjajan osjećaj za rad s glumcima filmska konstanta, a točnost u detektiranju društvenih problema i spremnost da se s njima suoči neupitnost. “Fine mrtve djevojke” u kazalištu “Gavella” ne žele, ali ni mogu, biti preslika filma, već punokrvna kazališna predstava, koja će film koristiti tek kao polazišnu točku za ispitivanje stanja u kojem se kao društvo nalazimo. Prica o dvije studentice, zaljubljene lezbijke, koje unajmljuju stan u kući pored zagrebačkog Zapadnog kolodvora, želeći si osigurati mirni kutak i privatnost, počinje kao melodrama, da bi se postepeno pretvorila u tragediju, sa svim posljedicama što ih ova nužno donosi, svojom se tematikom i pristupom smještajući negdje na pola puta između Almodovara i Fassbindera, dvojice filmaša itekako bliskih kazalištu… “Sasvim je izvjesno da “Gavella” ima novi hit, jedan od onih koji će “regrutirati” i one koji kazalište izbjegavaju u širokom luku.” Maja Hrgović, Novi list
“Oni koji mrze, tu je predstava posve jasna, nepovratno uništavaju sami sebe. U tome su sadržani ogromna toplina i humanizam Matišićeva rukopisa, kao i kvaliteta Matanićeve režije.” Nataša Govedić, Novi list
“Svaki segment Matišićeve slagalice nikoga ne predstavlja, ni ne ostavlja, nevinim.” Igor Ružić, T-portal
“Nijansiranost u pristajanju na to zlo svakog vrlo različitog pojedinca najveća je vrijednost izvrsne Matanićeve predstave koja je oduševila većinu onih koji su je vidjeli…” Tomislav Kurelec, Kazalište.hr
“Najbolji dio predstave su glumci, svi odreda jako dobri i uvjerljivi, a neki i sjajni. (…) …imamo dobru dramu s bogatom lepezom tragičnih likova, u čijem je središtu jedna tužna i neostvariva ljubav.
Elizabeta Hrstić, Politika plus