3.5.2008.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Kazalište Ulysses, Brijuni/Zagreb – Hrvatska
Ivo Štivičić – Miroslav Krleža: PIJANA NOĆ 1918.
Režija: Lenka Udovički
Dramaturgija: Tena Štivičić , scenografija: Zlatko Kauzlarič-Atač , kostimografija: Bjanka Adžić-Ursulov , glazba: Nigel Osborne , koreografija: Natalija Manojlović , oblikovanje svjetla: Zoran Grabarac , oblikovanje zvuka: Davor Rocco , asistent režije: Marin Lukanović
Igraju: Sreten Mokrović (Miroslav Krleža) , Sven Medvešek (potpukovnik, građanin) , Ksenija Marinković (Zovka, građanka) , Nina Violić (Zlata, građanka) , Linda Begonja (Olga, građanka) , Branislav Lečić (potpukovnik Simović) , Nebojša Glogovac (pukovnik Vesović) , Krunoslav Klabučar (satnik Križanić, gradonačelnik Skrulj , građanin) , Damir Šaban (narednik Pintarić, dr. Mate Drinković, građanin) , Zoran Gogić (Svetozar Pribićević, građanin) , Mladen Vasary (šef sale Mlinarić, građanin) , Lucija Šerbedžija (Fanika, građanka) , Ivan Đuričić (domobran Bla�, konobar, građanin, kapetan Terzić) , Damir Borojević (Icek, građanin, domobran) , Sven Jakir (kaplar Petrak, konobar, građanin, domobran Bartol, srpski oficir) , Damir Poljičak (domobran �ime, konobar, građanin, satnik Ratković, srpski oficir) , Josipa Lisac
Glazbenici: Ranko Purić , Mostar Sinfonietta (Aidan Burke, Anton Pešikan, Belma Alić, Clea Friend) , Zlatni dečaci (Aleksandar Asanović, Igor Usinović, Burhan Huseini)
Premijera: 10. 8. 2007.
Trajanje: 130 min.
Kazalište Ulysess osnovali su 2001. glumac Rade Šerbedžija i književnik Borislav Vujčić, kao “kazališni prostor prožimanja duhovno srodnih umjetnika”. Premijerne izvedbe svih devet dosadašnjih predstava ovog kazališta održane su na Brijunskom otočju, na kojem Ulysess tijekom srpnja i kolovoza organizira raznovrsna kulturna događanja. Premijera Pijane noći 1918. bila je središnji događaj brijunskog ljeta 2007., koje je u cijelosti proteklo u znaku barda hrvatske književnosti, Miroslava Krleže. Tekst za predstavu napisao je ugledni hrvatski scenarist i književnik, Ivo Štivičić. Svoj prvi kazališni rad Štivičić je zamislio kao svojevrsnu “simfoniju” kroz koju se provlače fragmenti iz različitih Krležinih djela, s okosnicom u noveli Pijana novembarska noć 1918., u kojoj su opisana dramatična zbivanja s kraja 1918., kada je prvi put u povijesti hrvatskog naroda došlo do sukoba koncepcije bezuvjetnog južnoslavenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske države, što je u praksi značilo sukob idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti. Predstava Pijana noć 1918. dobila je prvu nagradu publike na 41. Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (BITEF).
U brijunskoj noći… mladi i buntovni Miroslav Krleža iz 1918. predstavio se kao autentični junak našeg doba, kućna redateljica Ulyssesa Lenka Udovički ostvarila je svoju najbolju režiju do sada, a politička stvarnost – nešto kao povijest koja hoda – fijuknula je pred nama kao crnohumorni kabaret svih južnoslavenskih tragičnih nesporazuma. Iz te stvarne povijesti izvučeno je čest neugodnih minuta: onih u kojima mladi Miroslav Krleža u dvorani zagrebačkog Kola u studenom 1918., netom nakon završetka Prvog svjetskog rata, javno protestira jer se general Eugen Kvaternik ljubi sa srpskim časnicima s kojima se kao austrougarski časnik do jučer gledao preko nišana. Ta noć, u kojoj naš domaći buntovnik optužuje hrvatsku elitu da “želi jesti sa srpskog kazana kao što je jela s austrijskog i mađarskog” ipak je, kako god se okrene, vana za nas danas jer je tih dana taktikom gusaka u magli montirano ujedinjenje u državu Srba, Hrvata i Slovenaca koje će sedamdeset godina kasnije dovesti do krvavog raspada i zato što je ono učinjeno na moralno ne baš spretan način… Lenka Udovički… je tih šest minuta koji su potresli Zagreb uzbudljivo proširila na socijalno-politički kontekst hrvatskih prilika toga vremena… i ono što smo dobili – bez posebnog dociranja i patetike – kabaretski je doživljaj povijesti u kojoj na groteskan način prepoznajemo glavne junake i način ponašanja… Takav redukcijski postupak oslobodio je prostor da bi se post festum vidio osnovni dramski sukob koji se iz života preselio na pozornicu; onda je to bio Krleža koji nije imao nikakve šanse protiv perfidnoga političkog establišmenta i zapjenjene mase…, a nakon njega su to bili svi drugi koji su po sistemu sam protiv svih redovito izvlačili kraći kraj u borbi s mutnim mentalitetom ovih prostora…
Bojan Munjin,
Kazalište