Vedrana Rudan: Dabogda te majka rodila
Dramatizacija i režija: Tatjana Mandić Rigonat
Igraju:
Majka: Edita Karađole
Kći: Zoja Odak
Anđeo (mala): Jelena Lopatić / Aleksandra Stojaković
Otac: Nenad Šegvić
Gospođa: Marija Geml
Glavna (u ružičastom, plavom, žutom izdanju): Sabina Salamon
Glaukom: Andreja Blagojević
Depresija: Olivera Baljak
Želja: Biljana Torić
Rođena: Tanja Smoje
Zbor starica Felicita: Marija Dmejhal, Ruža Marić, Ana Radoja
Scenografija: Aleksandar Denić
Kostimografija: Manuela Paladin Šabanović
Izbor glazbe: Tatjana Mandić Rigonat
Scenski pokret: Ivana Peranić
Svjetlo: Predrag Potočnjak
Korepetitorica: Nina Simčić
Inspicijentica: Ana Vidučić Kovačić
Praizvedba 30. ožujka 2012. u HKD-u na Sušaku
GLUMICE U PRVOM PLANU
Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca, ovoga puta u koprodukciji s HKD Teatrom, nastavlja njegovati praksu postavljanja tekstova suvremenih hrvatskih autora na scenu.(. ..).Za popularnu autoricu Vedranu Rudan ovo je i prvi proboj na pozornicu kazališta u Rijeci, grada u kojemu živi. (…)
Glumačke kreacije
U ovoj uglavnom klasično režiranoj predstavi u prvom planu su same glumce. Premda su središnji likovi Majke i Kćeri, gotovo da i nema glavnih i sporednih likova. Ovoga puta svaka glumica, u manjoj ili većoj mjeri, dobila je priliku za kreaciju. Zoja Odak tumači Kći s velikom emotivnom predanošću, nijansirajući svoj lik od nježne majke vlastitoj kćeri do bijesne žene koja je u svom obračunu s prošlošću spremna i na simboličko ubijanje Oca i Majke. Glumački klimaks predstavlja bolno obračunavanje s ocem zlostavljačem, kojega je kao patrijarhalnu figuru utjelovio Nenad Šegvić.
Predstava Dabogda te majka rodila vješto balansira između brutalnosti i povišene sentimentalnosti, otvarajući među tima dvjema krajnostima prostor za emociju. Realne situacije i vrlo životne rečenice Vedrane Rudan gledateljima pružaju i visok stupanj identifikacije, kao i neku vrstu katarze. Humor i ironija dobro uskaču na ona mjesta kojima bi predstava lako mogla iskliznuti u patetiku, što se srećom nije dogodilo.
Kim CUCULIĆ, Novi list
Spektakl od kojeg trnu zubi
Roman riječke književnice zavidne popularnosti postavila je beogradska redateljica Tatjana Mandić Rigonat…, koja je solidno upoznata s prozom ove autorice s obzirom da je prije deset godina u beogradskom Ateljeu 212 postavila “Uho, grlo, nož” kao monodramu za Jelisavetu Sablić. (…)
U međuvremenu je Vedrana Rudan je od književnog iznenađenja postala mainstream autorica plodne, redovite produkcije…(…) Zato i kazališni postupak kojim se redateljica poslužila u ovoj predstavi donekle odstupa od one prvotne poetike koja “udara u lice”.
Ova predstava zadržava neke sličnosti, poput izravnog govora publici, ali istodobno pokušava biti nešto nalik spektaklu koji iznenađuje navodno nekonvencionalnim ili barem neočekivanim rješenjima. (…)
Dabogda te majka rodila novi je primjer kvalitetne suradnje institucionalnog i izvaninstitucionalnog riječkog kazališta, na koncu ipak i estetski isplativ. Pokazao je da proza Vedrane Rudan nije uvijek i samo banalna “bljujica”, ali i da baš zato nije pronađen adekvatan ni univerzalan ključ za njezinu inscenaciju. Monodrama bi možda bila previše “suha”, ali od ovakvog spektakla trnu zubi.
Igor Ružić, T Portal, 4. 6. 2012.
Svečano otvoreni 36. dani satire Fadil Hadžić
I upristojena Rudanica pričom o smrti i incestu udara u pleksus
…To jest priča o starosti, priča o smrti, ali i priča o majkama koje bježe u alkoholizam kako se ne bi suočile s činjenicom da njihov muž siluje njihove kćeri. Na sceni je odlična ženska glumačka ekipa. Predvode ju Edita Karađole u ulozi Majke i Zoja Odak u ulozi Kćeri, obje dojmljive u međusobnoj igri razornih emocija. Jelena Lopatić je Anđeo, zapravo treća generacija žena u toj obitelji, ona kojoj krila anđela možda nagovješćuju spas.
Bojana Radović, Večernji list