4.5.2008.
Napuštena Tvornica papira
Burgtheater, Beč – Austrija

[MEDE:A]

Režija: Grzegorz Jarzyna

Projekt i režija: Grzegorz Jarzyna, suradnik: Michal Walczak, scenografija i kostimografija: Magdalena Maciejewska, oblikovanje svjetla: Jacqueline Sobiszewski, glazba: Jacek Grudzien, suradnik za glazbu: Piotr Dominski, video: Bartek Macias, dramaturgija: Andreas Beck i Rita Czapka

Igraju: Sylvie Rohrer (Medea), Roland Koch (Jason), Angelo Margiol / Tobias Margiol / Simon Jung / Juan de Souz a Cruz / Melo Luger (Franz i Joseph, njihova djeca), Mareike Sedl (Justine), Wolfgang Michael (Eugen), Barbara Petritsch (Gđa. Tenor), Michael Gempart (Gosp. Tenor), Ronald Hein (Glasnik), Francis Okpata (Hotelski portir), Abate Ambachev i Sandro Santander (Eugenovi prijatelji), Magic (Pas)

Premijera: 30. 12. 2006.
Trajanje: 120 min.

Bečki Burgtheater, nekadašnje dvorsko kazalite, drugo je najstarije među aktivnim kazalitima u Europi (odmah iza Comedie Francaise). Ono je, također, središnja austrijska nacionalna pozornica i jedno od najvažnijih europskih kazališta današnjice. Njegov repertoar, koji se prikazuje na četiri stalne pozornice, obuhvaća klasična i suvremena djela, kao i eksperimentalne projekte i javna čitanja novih drama. Od rujna 1999. ravnatelj ovog golemog kazališnog “poduzeća” je Klaus Bachler. Pod njegovim ravnateljstvom Burgtheater se, kao nikada prije, otvorio za suradnju s mladim redateljima i umjetnicima iz inozemstva. U tom odabranom društvu našao se i Grzegorz Jarzyna (Chorzow, 1968), jedan od najuglednijih poljskih redatelja, čije su predstave (Princ Miškin, Proslava, Doktor Faustus, Psihoza 4.48 i dr.) s velikim uspjehom prikazivane na pozornicama Berlina, Avignona, Londona, Moskve i drugih europskih kazališnih središta. Većinu svojih režija Jarzyna je ostvario u varšavskom kazalištu TR (nekadašnji Teatr Rozmaitosci), u kojem je od 1998. umjetnički, a od 2006. i glavni ravnatelj. Za postavu Medeje na sceni Kasino, bečkog Burgtheatera, Jarzyna je dobio uglednu austrijsku nagradu Nestroy, za najbolju režiju sezone, a istu je nagradu za glavnu žensku ulogu dobila Sylvie Rohrer, za kreaciju Medeje.

[mede:a]: Grzegorza Jarzyne potpuno je osuvremenjena i originalna verzija tog prastarog mita, proslavljenog Euripidovom tragedijom. Grčki mit nam pripovijeda priču o Jazonovoj ženi koja mu je pomogla ugrabiti zlatno runo, nakon čega je on izdaje i vara s kćerkom korintskoga kralja. Da bi se osvetila, Medeja najprije ubija svoju suparnicu (šaljući joj ogrtač natopljen otrovom), a potom i svoje dvoje djece koje je imala s Jazonom. Jarzynina postava rezultat je višemjesečnih improvizacija u suradnji s dramaturgom Michalom Walczakom. Medeja iz Godine Gospodnje 2006 je Gruzijka (koja također dolazi s područja starog Kolkisa),a njen Jazon agresivan je poslovni čovjek koji dovodi svoju suprugu i dva sinčića u Beč. Justina, njihova mlada guvernanta, unajmljena da pomaže oko djece, pokazuje da ju je lako zavesti i da, zahvaljujući svojim vezama, može biti veoma korisna za Jazonovu karijeru. Umjesto drevnog kora, usamljenu i sve depresivniju Medeju savjetuje stariji, vrlo užasavajući bračni par. Pomoć gospodina i gospođe Tenor korisna je koliko i pomoć susjeda iz filma Rozmarina beba Romana Polanskog. Oni su, na kraju, ti, od kojih Medeja dobiva tablete za spavanje s kojima ubija sebe i svoju djecu… “Pokušavam saznati”, kaže Grzegorz Jarzyna, “što se to događa unutar ljudskih bića kad se nađu na rubu životne provalije. Što ih tjera u krajnost i prekoračenje granica? Mogu jedino naslutiti da se korak po korak strovaljuju u mrak, ne primjećujući koliko su već duboko uronili. Tada je donošenje drastične odluke samo pitanje vremena.”

Uzbudljivo! Fascinantne, sugestivne slike nadahnjuju maštu. Sažete rečenice skrivaju užase: izdajstvo, čedomorstvo, potpunu destrukciju…

Eva Maria Klinger,
Wiener Zeitung