5.5.2008.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Atelje 212, Beograd – Srbija
Maja Pelević: NARANČINA KORA
Režija: Goran Marković
Scenografija: Nebojša Veselinović
Kostimografija: Boris Cakširan
Glazba i songovi: Katarina Žutić
Glazbeni producent: Petar Rudić
Sscenski pokret: Dalia Aćin
Igraju: Jelena Ilić (Naranča), Katarina Žutić, Jelena Jovičić, Srđan Timarov
Premijera: 30. 4. 2006. Trajanje: 75 min.
Narančina kora govori o preispitivanju ženskog identiteta u društvu koje na razne načine, a ponajviše kroz medije, pokušava formirati ponašanje i izgled suvremene žene. S jedne strane, drama prati priču o medijskom pritisku, a s druge intimnu ispovijest žene koja se nastoji uklopiti u ulogu koja se od nje očekuje i u čemu ne uspjeva. Ideju za ovu dramu Maja Pelević dobila je sasvim spontano, nadahnuta Niveinom reklamom za kremu protiv celulita, te ženskim časopisima koji osvajaju tržište.
Narančina kora, posredstvom afirmacije izvorne osjećajnosti i nesputane čulnosti, iskazuje odmetnički credo (post)moderne oslobođene žene. Na žanrovskom planu, autorica koristi prijemčivost melodrame, atraktivnost tragikomedije protkane “nonsens” humorom i ubojitu teorijsku kritičnost kasnog feminizma da bi sve ove činioce nadišla i utkala u košmarno erotičnu provokativnost svojevrsne diskurzivne balade. Formalno i stilski, ovaj komad pruža razvedenu, a ipak cjelovitu dramsku mrežu, unutar koje se razlažu, učvršćuju i preobražavaju identiteti junaka, a radnja “lavira” od dijaloških fragmenata i antiiluzionističkih monologa, preko parodiranja formi modnih recepata, reklama i klasičnog literarnog “toka svijesti”, do razorno distanciranog višeglasja… i komentatorskih pasaža samog, višestruko podijeljenog i problematiziranog autorskog Glasa… Formalna razvedenost komada treba… pokazati upravo jalovost, ograničenost i nekorisnost življenja okovanog formalnim gestama i praznim ritualima. Tematska i formalna gradacija kojom Maja Pelević vodi čitatelja/gledatelja prema spoznaji ovog problema uistinu je zadivljujuća… Riječ je o mješavini užasa i neodoljive komike… sputane osjećajnosti i svijeta u kojem iza maske reda caruje praznina. U takvom svijetu, dilema koja se postavlja pred Junakinju i Autoricu – jest: biti savršeni kiborg, ili odbačena ruina, prezreni torzo potisnutih želja. Ali i jedna i druga (svijest i instinkt), nadilazeći obzor nametnutog konflikta, biraju “narančinu koru” auru nesavršenosti koja će im, svakim novim jutrom, omogućiti barem jedan trenutak tegobne, ali tako dragocjene slobode.
Iz teksta Svetislava Jovanova
u antologiji “najnovije srpske drame” Predsmrtna mladost