4.5.2006.
Filodrammatica
TART produkcija, Stuttgart – Njemačka
MARIA STUART – UBITAČNI CASTING
Režija: Christina Rast
Tekstualni kolaž: Sigrun Kilger, Johanna Niedermüller i Christina Rast
Scenografija i kostimografija: Franziska Rast
Glazba: Bo Wiget
Svjetlo i zvuk: Ingo Jooß
Izvođačice: Sigrun Kilger (Mary Stewart), Johanna Niedermüller (Elizabeta I.)
Premijera: 19. 7.2003., trajanje: oko 80 min.
Skupina TART osnovana je 1998. godine. Jedan od njenih glavnih ciljeva jest rad na projektima koji će kroz suradnju s umjetnicima s različitih područja izlaziti iz konvencionalnih i uobičajenih kazališnih okvira i formi. Na tom je tragu nastala i predstava Marija Stuart – ubitačni casting, čija je udaljena polazna točka retorička drama Friedricha Schillera, u čijem romantičarskom pojednostavljenju sukob dviju kraljica prerasta u sukob farizejštine i licemjerja s humanošću i spremnošću na priznanje vlastitih grijeha. U suvremenoj interpretaciji Elizabeta se tako može nametnuti kao anticipatorska personifikacija kapitalizma, a Marija kao mučenica čija vjera u vlastito poslanje graniči s vjerskim fundamentalizmom. Glumice Sigrun Kilger i Johanne Niedermüller te švicarska redateljica Christina Rast oslanjaju svoju predstavu na estetiku potrošene renesanse, bilo da se radi o kostimima, perikama ili prijestolju na kojem Elizabeta I. sjedi udubljena u čitanje Financial Timesa. Misionarski predano, Maria Stuart predstavlja naizgled beskrajan popis nasilnih smrti, dok se njen traktat o pravilima igranja golfa – izvorno škotske igre, neočekivano pretvara u zabavan i neobičan kazališni događaj. Jedna žena izaziva smrt druge, a ipak, teško je zaključiti koju će od njih dvije povijest pamtiti kao istinsku kraljicu. Krvava bitka za moć koju vode dvije zaklete neprijateljice, poprima ideološki naboj, postaje politički relevantna i neodoljivo duhovita. „Apsurdno, humoristično, životno i sadržajno”, kaže njemačka kritika, pišući o ovom grotesknom „spiritističkom performanceu”, što s podjednakom učinkovitošću troši „čvrstu literaturu” i lako potrošne medijske izjave, od Schillera, Shakespearea i Elfriede Jelinek do Georgea W. Busha, Osarne bin Ladena ili Margaret Thatcher.
Johanna Niedermüller kao Elizabeta i Sigrun Kilger kao Marija Stuart, obje s plameno crvenim perikama te u renesansnim kostimima, u kombinaciji s teniskim čarapama i vunenim štucnama, daju svojim likovima brojne psihološke nijanse, vodeći ih od vladarske nadmoći do histerije, od ženske putenosti do umišljenosti. Dok stepa, Elizabeta samouvjereno viče: „Moj život moraju svi naučiti napamet. Moja slika mora biti posvuda izvješena: u uredima socijalne skrbi, u javnim kućama, u ženskim azilima.” Igra dviju glumica je izuzetno dobro akcentuirana i poantirana, a Niedermüller i Kilger stalno mijenjaju dinamiku izvedbe svog tekstualnog patchworka, nastalog kombinacijom klasičnog pisma i suvremenih tekstova…
Nicole C. Buck, Stuttgarter Zeitung
Velika je šteta što se Elizabeta i ja ne možemo oženiti, jer bi naša djeca mogla ovladati cijelim svijetom.”
(Papa Sixtus V., 1521.-1590.)