Riječ selektora, 27. međunarodni festival malih scena, Rijeka, 4.- 9. svibnja 2022.

Povratak kazalištu intimnosti

U svojoj povratničkoj sezoni Međunarodni festival malih scena vraća se svojim korijenima: intimnoj, komornoj drami, koja ne rješava velike probleme i teme svijeta, već ulazi u srž temeljne socijalne forme – obitelji. Ma koliko se pričalo o povratku „temeljnim obiteljskim vrijednostima“ ovogodišnji Festival bavi se uglavnom disfunkcionalnim obiteljima, ljudima koji bi trebali biti bliski, ali čiji je svijet naseljen demonima preljuba, prevare, odsutnih očeva, potrage za smislom… … Prema Tolstoju: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način[1]“  stoga ovogodišnji Festival donosi široki dijapazon različitih oblika nesretnih obitelji.
Ali, sve te predstave o duboko intimnim, obiteljskim dramama, o ljudima koji pate i stradaju u raljama obitelji na različite načine, imaju zajednički nazivnik: glumačko umijeće. Jer, kad se iz kazališta eliminiraju bogati vanjski, dizajnerski elementi, kad se scena ogoli, kazalište ostaje na onome zbog kojega je i nastalo: glumcu/glumici i njegovoj umjetnosti. Ovogodišnje festivalsko izdanje posvećeno je upravo glumcu koji je i stvorio ovaj Festival: Nenadu Šegviću, osnivaču MFMS-a, pa je sasvim razumljivo da ovaj umjetnički odabir počiva na glumačkoj umjetnosti.

Različiti su pristupi odabranih predstava problemu obiteljske intimnosti, tom tajanstvenom svijetu skrivenom od očiju javnosti. Krležina Agonija otkriva mračne strane ostataka nekadašnje bračne ljubavi, Disanje Olje Lozice propituje odnos sestara u kontekstu u kojem je vremenska kronologija sasvim apstraktan pojam, Moj Muž sjajne makedonske spisateljice Bužarovske osvijetlit će intimu ljubavničkog odnosa, ali bez prisutne muške strane, dok Schmittove Enigmatske varijacije, u minucioznoj redateljskoj studiji Neve Rošić izostavljaju pak izravno prisustvo ženske strane.

Klinac još jednog odličnog dramatičara Mike Bartletta u ljubavnom odnosu prepliće čak tri strane u složenoj emocionalnoj seksualnoj dvojbi, Kellyjeva Obitelj, glumačko-redateljska bravura jednog od najtalentiranijih domaćih redatelja mlađe generacije Ivana Plazibata otvara pitanje obiteljskog nasilja, a Hotel Zagorje tretiranjem rata iz ženske vizure otvara pitanje pozicije žene u obiteljima kojima nedostaju očevi.

64 Tene Štivičić bavi se dramom sve više suvremenih obitelji: problemom začeća, koji postaje dramsko sredstvo propitivanja kvalitete emotivnih odnosa para, da bi, na kraju festivala, kazališna adaptacija jednog od najomiljenih jugoslavenskih filmova, Sjećaš li se Dolly Bell, progovorila o odrastanju u jednom vremenu koje smo danas skloni vidjeti kao romantično.

Jedno je sasvim sigurno: ni ovogodišnji festival, svojim izborom i snažnim umjetničkim prisustvom neće odustati od dramskog propitivanja svoga okruženja, a s nekima od glumaca i redatelja Rijeka će se susresti prvi put.

Uvjeren sam kako ćemo još jednom vjernoj publici prirediti uzbudljiv i provokativan kazališni tjedan.
 Jasen Boko

[1] Prema prijevodu S. Kranjčevića iz 2004. g.