Postoji li Nova europska drama?

Razdjelnice epoha obično se ne poklapaju sa smjenom stoljeća, iskustvo govori da velike scenske promjene u pravilu nailaze nekoliko godina ranije. Smjenu ovog milenija na europskim pozornicama obilježila je pojava Nove europske drame, fenomena začetog u Velikoj Britaniji negdje polovinom devedesetih koji je zatim osvojio Europu. Završila je epoha redateljskog kazališta, druga polovica devedesetih u centar pozornosti vratila je pisca. Nova europska drama reakcija je na okruženje autora koji je stvaraju: na rasap iluzija o sretnoj, ujedinjenoj Europi; na povratak konzervativizma; krvoproliće na Balkanu; propadanje obiteljskih vrijednosti; na posljedice tačerizma u Velikoj Britaniji… Međunarodni festival malih scena u Rijeci ove godine, prvi u novom mileniju i svojevrstan rezime svojih osam godina djelovanja, koncipiran je upravo oko Nove europske drame i hrvatskog scenskog odgovora na nju, reakcije koja se tek stidljivo počela prepoznavati.

Najatraktivniji mladi europski autori svojim će se tekstovima po prvi put – zaboravimo li na trenutak Bonnski biennale – predstaviti na jednom mjestu na festivalu koji će se zapitati postoji li zaista fenomen nove drame i kako se manifestira. Je li riječ o pravom pokretu koji još očekuje svoj manifest ili tek o nizu autora rasutih Europom, od Irske dO Jugoslavije i Bugarske među kojima nema nikakvih dodirnih točaka i koji samo pišu o onome što ih muči? Nova europska drama scenska je pojava po kojoj će se jednog dana pamtiti smjena stoljeća i čije vrijeme zapravo tek počinje. Zato ovogodišnji riječki festival nema ambiciju davanja konačnih odgovora o tom fenomenu, ali će rado dodati nekoliko novih pitanja.

Jasen Boko