Tajbele i njen demon

Tajbele i njen demon (

Isaac Bashevis Singer: Tajbele i njen demon

Igraju:
Ivana Krizmanić
Damir Orlić
Dražen Mikulić
Nenad Šegvić

Asistent redatelja i jezična savjetnica: Edita Karađole
Scenografkinja: Ljerka Hribar
Kostimografkinja: Danica Dedijer
(Dio kostima izrađen u salonu Capriccio u Rijeci, a dio posuđen iz fundusa ljubaznošću Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu)
Izbor glazbe: Egon Savin
Glazba: Klezmer, tradicionalna jidiš glazba
Izvodi : Gjura Faidmann.
Design svjetla: Dalibor Fugošić
Stručne suradnice: Julija Koš i Lajla Šprajc

Predstava je ostvarena uz financijsku pomoć Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke.

Premijera: 30. rujna 2008. Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Riječ redatelja:
TAJBELE I NJEN DEMON je jedna od najljepsih ljubavnih prica napisanih za kazaliste u dvadesetom stoljeću. Bajkovita i surova ova drama zanosi arhaičnim i duhovitim jezikom. Nabijena atmosferom strasti i čulnosti,na trenutke bestidna, podsjeća na modernu alegoriju o demonu ljubavi i suptilnoj erotskoj čeznji u religioznom patrijarhalnom svijetu punom vjerskih tabua. Singer nam kroz svoje junake govori jezikom Šeherezade iz “Hiljadu i jedne noci” ili jezikom nekog drevnog rabina iz Talmuda. Pored ljepote jezika Singer nam dramatično otkriva nepredvidive paradokse ženske čulnosti te krvavu i nastranu tamu muškog libida i taštine. Elementi fantastičnosti i psihoanalize oblikuju jedan poetski svijet izuzetno primamljiv za glumačku igru i, uvjeren sam, privlačan za gledanje.

Tajbele i njen demon (

Egon Savin rođen je 1955. u Sarajevu. Diplomirao je režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Režirao je više od sedamdeset predstava širom prethodne Jugoslavije, a njegove predstave su gostovale u Parizu, Nanciju, Varšavi, Beču,Tel Avivu, Chicagu, Njujorku…Redovni je profesor na Katedri za režiju FDU u Beogradu. Dobitnik je svih značajnih kazališnih nagrada i priznanja, (preko dvadeset): sedam Sterijinih nagrada, dvije nagrade “Bojan Stupica”, nagrada “Joakim Vujic”, Oktobarska nagrada Beograda, a uz tri nastupa i na riječkom Međunarodnom festivalu malih scena (Nigdje nikog nemam Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice, Odumiranje Ateljea 212 iz Beograda te Ćeif Beogradskog dramskog pozorišta i MESS-a), od čega je za predstavu Ćeif osvojio festivalsku nagradu Veljko Maričić za režiju, a predstava festivalsku nagradu publike”Dalibor Firetić” T-Com KulTurist.

IVANA KRIZMANIĆ, rođena 1976. u Zagrebu. Godine 2001. završava ACADEMY OF LIVE AND RECORDED ARTS u Londonu. Vraća se u Hrvatsku i kao slobodni umjetnik radi u Maloj sceni, ZKM-u, ITD-u, HNK Varaždin, Histrionima, Teatro Projektu …

DAMIR ORLIĆ, rođen 1976. u Zagrebu. 2001. diplomira glumu na ADU u Zagrebu. Postaje stalni član HNK “Ivan pl. Zajca” u Rijeci. Od 2003. stalni je suradnik HKD Teatra u Rijeci.

DRAŽEN MIKULIĆ, rođen 1964. u Drinovcima (BiH). Cijelo djetinjstvo i mladost proveo u Rijeci. Od 1991. god. nakon završene ADU u stalnom angažmanu u HNK “Ivan pl. Zajca” u Rijeci. Glumio u više od 40 predstava, na filmu, u TV serijama.

NENAD ŠEGVIĆ je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je dugogodišnji prvak Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je odigrao preko 150 glavnih uloga klasičnog repertoara. Godine 1993. pokreće HKD Teatar Rijeka, nezavisnu kazališnu udrugu usmjerenu na produkciju malih dramskih formi. Iz te uspjele inicijative rođen je i Međunarodni festival malih scena Rijeka. Dobitnik je niza nagrada, čija je kruna i ovogodišnja Nagrada Grada Rijeke za životno djelo.

Isaac Bashevis Singer
Pisca koji je rođen 1904. u Poljskoj, američki je državljanin a piše na jidišu teško je kategorizirati. Svejedno, to je pisac svjetskog književnog ugleda i Nobelove nagrade. Isaac B. Singer premostio je mnogo više no što stane u devedesetak godina ljudskoga života, i povezao mnogo više nego dva svijeta- Poljsku i Ameriku: ortodoksni židovski odgoj, omeđen granicama vjere, usredotočen na Bibliju, Talmud, Midraš; ideje prosvjetiteljstva uz koje je pristajao samo donekle; utjecaj svjetske književnosti, posebno klasika poput Dostojevskoga…; popularno novinarstvo, kojim se bavio u židovskom dnevniku; svjetovnu karijeru pisca; tradiciju i folklor; misticizam i realizam; svijet useljenika na Manhattanu ili Brooklynu, život u poljskom štetlu i dr.
Taj golemi književni opus od nekoliko velikih romana i kazališnih komada, bezbroj priča, mnoštvo zapisa ostaje trajnom baštinom ne samo jidiš ili američke već, nada sve, svjetske književnosti.

“Zatvorio sam oči i odlučio jednom zauvijek probiti ogradu između ideje i bića, kategorija čistoga uma i stvari po sebi. Kroz kapke, sunce mi se činilo crvenim. Udaranje valova i žagor ljudi pretopio se u jedno. Gotovo sam opipljivo osjećao da sam tek korak udaljen od istine. “Vrijeme je ništa, prostor je ništa”, promrmljao sam. Ali to ništavilo pozadina je slike svijeta. Što je onda slika svijeta? Je li to materija? Duh? Ili magnetizam ili sila teže? A što je život? Što je patnja? Što je svijest? I ako postoji Bog, što je On? Bit s beskonačnim atributima? Monada Monada? Slijepa volja? Podsvijest? Može li On biti spolnost, kao što nagoviještaju kabalisti? Je li Bog orgazam koji nikad ne prestaje? Je li sveopće ništavilo načelo ženskosti? Neću sada doći ni do kakvog zaključka, odlučio sam. Možda navečer, u krevetu…
I. B. Singer ” Dan na Coney Islandu”

Izbor iz tiska

Tajbele i njen demonZavodljiva snaga riječi i fantazije
“U početku bijaše riječ, i riječ bijaše laž…” navedena rečenica kao da sažima majstorski napisanu priču Isaaca Bashevisa Singera, koja naprosto zavodi magijom riječi, progovarajući kroz ruho arhaičnosti, ali s dubokim poznavanjem muške psihologije, o životnim zabludama i iluzijama onih koji su skloni povjerovati u riječ.
Vještina (Singerova) pripovijedanja ogleda se i u neočekivanim obratima te suptilnom humoru, što njegovu priču čini dodatno zanimljivom kazalištu.
Jednu od najboljih uloga u svojoj dosadašnjoj karijeri ostvario je Damir Orlić kojemu je lik Alhonona pružio mogućnost za glumački preobražaj iz boležljiva seoskog učenjaka u moćnog demona seksualnosti i razornih strasti. Savinova Tajbele i njen demon solidna je klasična predstava koja, prije svega, plijeni glumačkim kreacijama, a predstavlja i dobar primjer kazališne adaptacije proznog teksta, koja u svakom segmentu poštuje autora.
Kim Cuculić, Novi list

Ljubav i mržnja, dva lica iste medalje.
Tajbele i njen demon u HKD-u na Sušaku: jedan mali dragulj
Početak sezone HKD Teatra, početak koji nije mogao biti bolji, s prelijepom i fascinantnom predstavom Tajbele i njen demon poljsko – američkog pisca Isaaca Bashevisa Singera.
Riječ je o složenom djelu, temeljenom na tradicionalnim yidish tesktovima, međutim zahvaljujući režiji Egona Savina, dobili smo predstavu koja svu svoju scensku snagu sažima u riječi. Predstavu karakterizira sjajna scenska organizacija protkana religioznom ikonografijom. Ima trenutaka i detalja, koje naglašava scensko svjetlo, a koji izgledaju kao ih je oslikao Caravaggio, drugih, pak, koji asociraju na Michelangelovo djelo Pieta. Riječ je o predstavi koja odražava hebrejsku kulturu, no istovremeno i ljudske odnose, osjećaje, ushite i, konačno, finu granicu između ljubavi i mržnje.
Gianfranco Miksa, La voce del popolo

Obećavajući početak
Usprkos zamjerkama predstava se odlikuje suptilnom atmosferom, iznimno ujednačenom i snažnom glumačkom igrom (Ivana Krizmanić, Damir Orlić, Dražen Mikulić i Nenad Šegvić) te emotivnom toplinom koja će, vjerujem, osvojiti širi sloj publike.
Tajana Gašparović, Vijenac