Hrvatski kulturni dom na Sušaku - 1.5. u 20:00 h
Radionice integracije, Beograd, Srbija

Mira Furlan: DOK NAS SMRT NE RAZDVOJI

Redatelj: Predrag Manojlović

Scenografija: Darko Nedeljković
Kostimografkinja: Jelisaveta Tatić
Jezik i sceni govor: Bogdan Diklić
Producent: Vladimir Dekić
Dizajn zvuka: Zoran Jerković
Majstor svjetla: Svetislav Ćalić

Igraju: Anita Mančić, Jasna Đuričić, Miki Manojlović, Jovana Gavrilović, Bora Đorđević i Dušan Pavlović

Dok nas smrt ne razdvoji autorice Mire Furlan je intrigantna obiteljska drama koja se događa sedamdesetih godina u Zagrebu. Miki Manojlović, kojem je to prva režija u karijeri, o dramskom predlošku i stvaranju predstave je zapisao:"Dramu resi sadržaj i oblik na visini najboljih dramskih pisaca dvadesetog stoljeća i početka novog tisućljeća. Cetiri lika Mire Furlan su stvoreni spisateljskom nadarenošću oslobođenom od sveg poznatog u dramskoj literaturi. Oni su jedini mogući sudionici u drami Mire Furlan. U njoj ne može imati svoje mjesto još netko osim njih. U suvremenoj, velikoj drami je uvijek tako, ni lik više niti manje. Tijekom sjajnih proba zajednički smo istražili kozmičku misteriju o najvećoj tajni uzroka svijeta – ljubavi i nestajanju. Budite strpljivi, pažljivi i kada predstava u kojoj ćete, siguran sam, aktivno sudjelovati, i postati njezin dio, počne boljeti, postajat ćete uvjereni "da je kazalište čarobno". Za razliku od života.
Iz programskog letka predstave

Kronika političkih i privatnih izdaja

Dvije fenomenalne srpske glumice – Jasna Đuričić i Anita Mančić - .... tijekom dva sata izvedbe dočaravaju na sceni golemu, filmski precizno nijansiranu i nemjerljivo brižnu nježnost poglavito ženskih obitelji...
Nataša Govedić, Novi list

Sa životom nema cjenjkanja

Hrabrost Mire Furlan da preko kazališne fikcije iskreno govori o sebi i svojoj prošlosti, kao osoba čiji su privatni život toliko puta mnogi tako odvratno silovali, primarna je vrijednost ove predstave ...

Komorni komad bergmanovske atmosfere, s dvije žene koje umiru u krevetu i mladom djevojkom rastrganom između patnje, smrti, nesređene obitelji i glumačkih ideala...U kući koja polako nestaje majka umire od karcinoma, otac živi paralelni život, baka je nepokretna, a među turobnim zidovima ponovno se javljaju duhovi koji su im odredili život – ustaše i progon Židova, partizani i Goli otok, bježanja i sirotišta. Dok se gasi jedan svijet, koji je život posvetio plemenitim idealima i akademskom obrazovanju, glavni se junaci pitaju kakav je smisao života u kojem je nestalo ljubavi i u kojem postoje samo nedaće i neprestani smrtni bolovi ... Predstava o nepodnošljivom teretu završava pjesmom Osmijeh Drage Mlinarca i posljednjim rečenicama Cehovljeva Ujaka Vanje: Strpljivo ćemo podnositi iskušenja, kakva nam god pošalje sudbina...

Ovom je dramom Mira Furlan opisala puni krug svoje prošlosti, ali i ovih prostora, na kojima su se ratovi umiješali u mladenačke ljubavi, a ideologije trovale međuljudske odnose.
Bojan Munjin, Novosti