Riječ izbornika

Odgovorno kazalište u neveselu vremenu

Danas teatar živi u vremenu koje ne može izbjeći. Sve veće društvene napetosti, intimni lomovi i političke mržnje koje pokazuju agresivni nalet desnice i nemoć liberala i ljevice, dramatično iskušavaju senzibilitet kazališta da odgovori na izazove koji se događaju pred njegovim vratima. Unutar humanističkih vrijednosti i civiliziranih pravila u koja smo još do jučer vjerovali teatar je mogao propitivati probleme pojedinca, napetosti porodičnih odnosa ili društvenih dilema. To je bio teatar, vedar ili tužan, koji smo prepoznavali stoljećima, jer, postojali su etički okviri prema kojima smo na pozornici mogli prosuđivati ponašanje njenih junaka i finale neke dramske priče. Danas je civilizacija humanizma na umoru, kako je nedavno rekao jedan kazališni redatelj, odnosno, „Evropa nam se raspada pred očima“, kako zabrinuto tvrdi grupa svjetski poznatih intelektualaca i nobelovaca, potpisujući nedavno istoimeni javni manifest. Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena u Rijeci, bez imalo želje da bude ‘u trendu’ ili da promovira specifični tip ‘angažiranog’ kazališta, s predstavama koje nudi sudu publike, iskazuje iskrenu i ne malu ozbiljnost odgovornosti da preko pozornice govori i raspravlja o svijetu, lokalno i globalno, koji danas ne izgleda nimalo dobro. To je riječki festival oduvijek činio: teatar nije politička tribina niti društveni forum, no energetsko usmjerenje kazališta uvijek se ticalo čovjeka kojeg je to kazalište osvjetljavalo i propitivalo snagom svoje poetske fantazije. Poetika ovog festivala od prvoga je dana ležala u njegovoj osnovnoj namjeri da se susretne s prvenstveno dobrim i provokativnim kazalištem i zato vjerujemo da će i ovoga puta riječka pozornica biti mjesto snažnih predstava, vrsnih redatelja i moćnih glumaca, koji će nam govoriti o vremenu u kojem s puno brige i strepnje svi živimo.

Bojan Munjin