Igor ?tiks: BRA?NO U VENAMA

Drama susreta

Predstava se bavi sada?njim trenutkom, kada sve kosti, ni dvadeset godina poslije rata, jo? nisu pokopane, kada se ljudi rasuti po svijetu, u ovom slučaju obitelj- sretnu i zaključe da se oko njih sve promijenilo, ali su njihove traume ostale iste. Predstava govori o ratu k ao povijesnoj konstanti, jer se vodi u svakome trenutku negdje u svijetu. I htjeli mi to ili ne, ratovi su to ?to nas oblikuje, oblikuje nam i ?ivote, ekonomiju, povijest, geografiju.(...) Osnovna tema predstave je pomirenje.
Boris Lije?ević, iz intervjua za Avaz

"Pro?lost je kao bumerang", ka?e pisac drame Igor ?tiks, "uvijek se vraća. Moramo naučiti uhvatiti taj bumerang prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost".
Bra?no u venama nudi katarzu ? ta je predstava ponovno suočenje s traumom koje ispunjava svoju svrhu. Ponovni prolazak kroz traumu, ovoga puta duboko svjesno ima za cilj da oslobodi sputanu energiju, energiju koja je bila zarobljena u traumi i da ona oslobođena prokrči put za dalje. Oslobađanje energije omogućava da iz vlastitih korijena crpimo s(n)agu. Na kraju imate četiri stra?ne replike od kojih se ledi krv u ?ilama. Dok sjedite u publici, vas te replike oslobađaju, pluća su slobodna, disanje uspostavlja normalan ritam i paradoksalno, mene je obuzelo ono ?to istočnjaci nazivaju oceansko osjećanje cjelovitosti, u jednakoj mjeri jedno ste sa sobom i sa svijetom.
Nata?a Gvozdenović, SARTR, 7.10.2015.

Jednom nogom u pro?losti, drugom u sada?njosti

Predstava je rađena prema prvoj drami Igora ?tiksa, inače istaknutog i nagrađivanog romanopisca. Mjesto je obiteljska večera, gdje su se nakon dvadeset godina odsustva konačno okupili po svijetu razbacani članovi. Otac i majka, domaćini, stariji sin sa suprugom i maloljetnim sinom, koji nakon dvadeset godina dolaze iz SAD te mlađi sin, ratni reporter. Prazno je mjesto trećeg sina, koji je poginuo na rati?tu... ...Pitanje Who are you?, koje funkcionira kao svojevrstan lajtmotiv provlači se cijelom predstavom i sugerira pritom da nitko nikoga ne prepoznaje. Lik Davida, najmlađeg predstavlja ne?to kao protute?u svemu onome ?to obitelj predstavlja; on je objektivni, racionalni promatrač i povremeni komentator zapletenih i nerazja?njenih odnosa u ovoj obitelji.
Fatima Bilčević, Oslobođenje