Hrvatski kulturni dom na Sušaku - 4. 5. u 19.30 h
Zagrebačko kazalište mladih
ZAGREBAČKI PENTAGRAM
Režija: Paolo Magelli, Dramaturginja: Željka Udovičić, Scenograf: Lorenzo Banci, Kostimograf: Leo Kulaš, Glazba: Arturo Annecchino, Songove pjeva: Ivanka Mazurkijević, Oblikovanje rasvjete: Paolo Magelli i Aleksadar Čavlek, Ideja i realizacija filma: Ivan Marušić Klif i Paolo Magelli,
-- Igor Rajki: "Pljačka"
Lica:
Ivor Pjer Meničanin,
Mama Nina Violić,
Tata Sreten Mokrović,
Baka Ksenija Marinković,
Beba Milivoj Beader,
Amerikanac Marinko Maričić
-- Filip Šovagović: "Zona snova"
Lica
Nataša Dorčić,
Goran Bogdan
-- Nina Mitrović: "Javier"
Lica:
susjeda Jadranka Doris Šarić Kukuljica,
Andrea Ksenija Marinković,
Lucija Barbara Prpić-Biffel,
Slađana Jadranka Đokić
-- Damir Karakaš: "Skoro nikad ne zaključavamo"
Djevojka Nina Violić,
Anđelko Frano Mašković,
Braco Milivoj Beader,
Majka Doris Šarić Kukuljica
-- Ivan Vidić: Zoo
Lica:
Jakov Branko Meničanin,
Ana Jadranka Đokić,
Cura Barbara Prpić-Biffel,
Vuk Sreten Mokrović,
Svećenik Milivoj Beader
Premijera: 28. ožujka 2009.
Po prvi puta je na pozornici povezano pet tekstova različitih hrvatskih autora u jednu predstavu. Tekstovi su pisani po narudžbi redatelja Paola Magellija za Zagrebačko kazalište mladih. U četiri jednočinke i jednom modologu - "Pljačka" Igora Rajkija, "Zoo" Ivana Vidića, "Javier" Nine Mitrović, "Skoro nikad ne zaključavamo" Damira Karakaša i "Zona snova" Filipa Šovagovića - povezanih omnibusom "Zagrebački pentagram", autori se bave našom svakodnevicom.
Prožimlju se teme neimaštine, nesretnih ljubavi, obiteljskih problema, prošlosti, budućnosti, imaginacije, surove stvarnosti, vremena u kojem živimo i u kojem ćemo tek živjeti. Poveznica ovih pet različitih tekstova je grad Zagreb i njegovi stanovnici. Njhove životne tragedije ovdje dobivaju sasvim novu, komičnu dimenziju. Pojavljuju se likovi svojstveni našoj stvarnosti, ali i likovi iz prošlosti i mašte te svaki od njih priča neku svoju priču, doživljenu ili izmišljenu, realnu ili izmaštanu.
"Zagrebački pentagram" nam na tragikomičan način donosi situacije današnjice, problema života u gradu različitih društvenih slojeva i kultura, koji se bore s vremenom i načinom života koje žive.
Luzeri sa smislom za humor - "Zagrebački pentagram"
Cijela ova scenska freska, u temelju koje počivaju osamljenost i ljubavni jadi raznih luzera koji napučuju ovu zemlju, nije osobito vedra, priče su ponekad i deprimirajuće, ali u svemu postoji ton humora, a gdje se ljudi smiju, makar i sebi, još uvijek ima nade. Magelli je uspio spojiti stilski i žanrovski nespojivo, u čemu pomaže i scenografija Lorenza Bancija koja cijelu priču izdiže iz realnosti: našao je zajednički nazivnik emotivnom i socijalnom kaosu koji živimo stvorivši predstavu kakvu nikad niste gledali i teško da ćete išta slično, barem na našim pozornicama, ikada više i vidjeti. Pentagram za pet!
JASEN BOKO