D. Mihanović: ŽABA

Navijači nogometnog kluba Liverpool i ljudi koji su se okupili u jednoj brijačnici kako bi se suočili sa svojom usamljenošću i nemogućnošću da doista čuju i uvaže jedan drugog, isti su ljudi. I ima ih, naravno, i u Zagrebu, i u Sarajevu, i u Liverpoolu. Pritom uopće ne želim reći da Žaba kao tekst jest ili bi trebala biti univerzalna i globalna, već …kako ima snage biti ljudska. Posve obična, dakle, i prisna, koliko god je to moguće. Bliska tišini.
D. Mihanović, iz programa predstave

Mala škola glume, lišena patetike, afektiranja i prenaglašenih emocija, izrasla je na sjajnom tekstu Dubravka Mihanovića, koji je za Žabu 2003. godine osvojio nagradu "Marin Držić" za najbolji dramski tekst.
Drama o hrvatskom ratnom veteranu s poremećajima u reakcijama, ali ne i u pogledu na svijet i na razliku između dobra i zla, osvojila je i naklonost nemalog broja gledatelja i neke ne baš beznačajne nagrade…
U nadi da je nogomet u njoj tek metafora kohezivnog momenta, a ne programatski zagovor jedinstva čovjeka i lopte kao metafizike koja nadilazi ratio, Žabi se mora priznati da svoj optimizam iznosi suptilno, s prihatljivom dozom realistične, u jednom trenutku sasvim zbiljske okrutnosti i tek metaliterarnim okrajkom nesmisla.
Igor Ružić, Vijenac

Mogao se steći dojam da je brijačnica postala i naše čistilište. ..Redatelj Jukić i maestralna glumačka ekipa obojili su Mihanovićevu Žabu paletom tragičnih nijansi kroz koje se ipak nazire tračak svjetla.
Helena Braut, Vjesnik