Ivo Štivičić - Miroslav Krleža: PIJANA NOĆ 1918.

Kazalište Ulysess osnovali su 2001. glumac Rade Šerbedžija i književnik Borislav Vujčić, kao "kazališni prostor prožimanja duhovno srodnih umjetnika". Premijerne izvedbe svih devet dosadašnjih predstava ovog kazališta održane su na Brijunskom otočju, na kojem Ulysess tijekom srpnja i kolovoza organizira raznovrsna kulturna događanja. Premijera Pijane noći 1918. bila je središnji događaj brijunskog ljeta 2007., koje je u cjelosti proteklo u znaku barda hrvatske književnosti, Miroslava Krleže. Tekst za predstavu napisao je ugledni hrvatski scenarist i književnik, Ivo Štivičić. Svoj prvi kazališni rad Štivičić je zamislio kao svojevrsnu "simfoniju" kroz koju se provlače fragmenti iz različitih Krležinih djela, s okosnicom u noveli Pijana novembarska noć 1918., u kojoj su opisana dramatična zbivanja s kraja 1918., kada je prvi put u povijesti hrvatskog naroda došlo do sukoba koncepcije bezuvjetnog južnoslavenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske države, što je u praksi značilo sukob idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti. Predstava Pijana noć 1918. dobila je prvu nagradu publike na 41. Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (BITEF).

U brijunskoj noći... mladi i buntovni Miroslav Krleža iz 1918. predstavio se kao autentični junak našeg doba, kućna redateljica Ulyssesa Lenka Udovički ostvarila je svoju najbolju režiju do sada, a politička stvarnost - nešto kao povijest koja hoda - fijuknula je pred nama kao crnohumorni kabaret svih južnoslavenskih tragičnih nepsorazuma. Iz te stvarne povijesti izvučeno je šest neugodnih minuta: onih u kojima mladi Miroslav Krleža u dvorani zagrebačkog Kola u studenom 1918., netom nakon završetka Prvog svjetskog rata, javno protestira jer se general Eugen Kvaternik ljubi sa srpskim časnicima s kojima se kao austrougarski časnik do jučer gledao preko nišana. Ta noć, u kojoj naš domaći buntovnik optužuje hrvatsku elitu da "želi jesti sa srpskog kazana kao što je jela s austrijskog i mađarskog" ipak je, kako god se okrene, važna za nas danas jer je tih dana taktikom gusaka u magli montirano ujedinjenje u državu Srba, Hrvata i Slovenaca koje će sedamdeset godina kasnije dovesti do krvavog raspada i zato što je ono učinjeno na moralno ne baš spretan način... Lenka Udovički... je tih šest minuta koji su potresli Zagreb uzbudljivo proširila na socijalno-politički kontekst hrvatskih prilika toga vremena... i ono što smo dobili - bez posebnog dociranja i patetike - kabaretski je doživljaj povijesti u kojoj na groteskan način prepoznajemo glavne junake i način ponašanja... Takav redukcijski postupak oslobodio je prostor da bi se post festum vidio osnovni dramski sukob koji se iz života preselio na pozornicu; onda je to bio Krleža koji nije imao nikakve šanse protiv perfidnoga političkog establišmenta i zapjenjene mase..., a nakon njega su to bili svi drugi koji su po sistemu sam protiv svih redovito izvlačili kraći kraj u borbi s mutnim mentalitetom ovih prostora...
Bojan Munjin,
Kazalište