SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE

Nakon predstava Alaska Jack (HNK Osijek) i To samo Bog zna (Teatar Exit), glumac i redatelj Saša Anocic je ušao u još jednu zahtjevnu scensku avanturu ciji su svi kljucni elementi (ukljucujuci i konacnu verziju teksta), nastajali tijekom procesa rada, kroz glumacke improvizacije i istraživanja. Rezultat je predstava Smisao života gospodina Lojtrice, nastala u produkciji KNAP-a. Ta dvoznacna skracenica sugerira istovremeno Kazalište na periferiji i Kazalište na Pešcenici - zagrebackoj cetvrti u kojoj od 2005., kao sastavni dio bogatog programa Kulturnog centra Pešcenica, KNAP prikazuje svoje samostalne kazališne projekte za djecu i odrasle. Inicijalno, predstava montipajtonovskih nadahnuca, Smisao života gospodina Lojtrice donosi nam pricu o skromnom, poštenom i vrijednom covjeku kojemu se na rutinskom medicinskom pregledu dijagnosticira teška i rijetka bolesti. A tada mu se pocinje dogadati Sustav, izokrecuci mu naopacke sve predodžbe što ih je imao, ne samo o društvu u kojem živi, nego i o njegovim najbližima. Vrhunska glumacka igra, problemska kompleksnost i stilska posebnost ucinili su ovu Anocicevu tragigrotesku jednom od najhvaljenijih ovosezonskih predstava u Hrvatskoj.

Redatelj Saša Anocic s trojicom je vrsnih glumaca zagrabio punu mjeru suvremene hrvatske groteske, kao neobicnog spoja fasbinderovski nježnog, potpuno izgubljenog i posvuda ponižavanog malogradanina te montipajtonovske pretjeranosti u socijalnim okrutnostima radnog mjesta, bolnice, bracne kuhinje te ostalih stupova društvenosti... Težište predstave drži izvanredni, umjetnicki zadivljujuce snažan Rakan Rushaidat, kao mali covjek u velikim poniženjima... Divljanje groteskno predimenzionirane nasilnosti.., upravljanje pomicnim rekvizitima i stalno presvlacenje maski na granici klaunerije... pripadaju Živku Anocicu i Radovanu Ruždjaku, pri cemu su se obojica pokazali dostojnim suprotnostima, ali i partnerima Rushaidatove vrtoglavo dubinske scenske povrijedenosti. Jer i Anocic i Ruždjak naprosto iznose na scenu sve ono što jako dobro poznajemo iz osobnog iskustva: bahatost, surovost i nerazumljivost lijecnika, izvanjsku sladunjavost i unutarnja izdajstva bracnih partnera, šefovsku opsjednutost tobože "duhovitim" primjedbama ciji je cilj degradirati zaposlenike, kolegijalno licemjerje... U dva i pol sata izvedbe, glumci kao da s publike skidaju velove iluzije: svaki je prizor pljuska pretvaranju kako moramo mirno primiti javnu disciplinu zastrašivanja ljudskih bica, odnosno šutjeti i trpjeti sveprisutno nasilništvo. Necu otkriti što se sve zbiva s nesretnim gospodinom Lojtricom jer želim da svakako pogledate ovu predstavu i da vas njezini narativni i glumacki obrati iznenade, ali voljela bih istaknuti da Anocicev sraz grotesknog i tragickog zanosa trenutno nema kvalitativnog pandana na domacim pozornicama. Rjecnikom predstave: mi doista trpimo svekoliki teror nepravde zbog «cuvanja» vlastite guzice, nad cime kao da je doista najprikladnije jecati od smijeha.
Nataša Govedic, Novi list