Hrvatski kulturni dom na Sušaku – 1. 5. u 18.00 i 20.30 h
Beogradski internacionalni teatarski festival – BITEF i Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd - Srbija
CIRKUS HISTORIJA
Ideja, režija, scenografija, kostimografija i izbor glazbe: Sonja Vukicevic
Igraju: Branislav Lecic (Macbeth), Dragan Micanovic (Kralj Lear), Anita Mancic (Hamlet), Tamara Vuckovic (Othello), Miloš Vlalukin (Jan Kott), Mira Ðurdevic (Tit Andronik), Hristina Popovic Mijin (Richard III), Marko Ilic (Klaun), Ana Stamenkovic, Marija Grbic, Tijana Krsmanovic (Balerine)


Osim kao clanica Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, Sonja Vukicevic je na prostoru bivše Jugoslavije bila poznata i kao koreografkinja u predstavama uglednih domacih i stranih redatelja (Pašovic, Viktjuk, Jovanovic, Popovski, Stojanovic i dr.). Samostalnu redateljsku i koreografsku karijeru zapocela je sredinom 1990-ih u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju (Macbeth/ONO, Alzheimer, Proces, Mrak ljetne noci), a njena najnovija predstava Cirkus historija prva je samostalna produkcija u cetrdesetogodišnjoj povijesti BITEF-a. Utemeljena na fragmentima Shakespeareovih tragedija i komentarima Jana Kotta, Cirkus historija na upecatljiv nacin, kombinacijom žonglerstva, klaunerije, akrobatike i vrhunskog glumackog umijeca, izlaže anatomiju nasilja i povijest zla, interpretirajuci ih kao formativne cimbenike Velikog mehanizma historije.
U svojoj antologijskoj... analizi historijskih kronika Williama Shakespearea, Jan Kott je prepoznao funkcioniranje jednog nemilosrdnog i bespogovornog nacela, koje je nazvao Veliki mehanizam historije. Ovo nacelo podrazumijeva... da se historijsko kretanje svodi na jedan zacarani, pakleni krug, u kojem svaki uspon na vlast pocinje kao pravedna borba protiv tiranije, a neminovno se završava u novoj tiraniji... Ovako protumaceno, Shakespareovo shvacanje historije je krajnje pesimisticno, jer se odbacuje svaka eventualna transcendencija i teleologija historijskog kretanja, te se ono prikazuje kao potpuno besmisleni i zatvoreni lanac nasilja. Cini se da danas, još više nego prije cetrdesetak godina kada je nastajala Kottova studija, ovakvo shvacanje historije ima potporu u aktualnim dogadajima, u jednom svijetu u kojem su nestale i posljednje utopije, ideali, opci interesi. Taj doživljaj svijeta i historije dijeli i Sonja Vukicevic i prevodi ga, svojom umjetnickom imaginacijom, u jednu snažnu i metaforicnu viziju – u viziju cirkusa. Kotovsko besmisleno kretanje u krugu zlocina postaje, u viziji Sonje Vukicevic, groteskni cirkuski manjež, u kome se okrutno i bespoštedno – a naizgled tako veselo – izlažu, ponižavaju i mrcvare ljudska tijela i duše. Pored opce desakralizacije i isticanja njene groteskne prirode, ovo reduciranje historije na cirkus ima još jedan važan aspekt: ono ukazuje na suvremenu pomamu za medijskom (zlo)uporabom politickih i historijskih dogadaja, na voajeristicko nasladivanje, uz kokice i sladoled, nad historijskim kataklizmama koje se, zahvaljujuci televiziji, odigravaju pred našim spokojnim pogledom. Ivan Medenica
Dok glumci neprestano zasipaju publiku strelicama osvještenih misli iz Shakespeareova opusa, Cirkus Istorija funkcionira kao pismo strašnih namjera i krvava povijest u cistom stanju u isto vrijeme. Predstava lebdi na tankoj oštrici izmedu humanosti i potpunog onecovjecenja: izbrisan je ljudski rod i njegove osobine, etika, estetika i moral, da bi se pokazalo da ono što je vrijedilo prije stotinu godina, danas više ne vrijedi i da svijet ovako sebican više ne može naprijed.
Bojan Munjin, Feral Tribune


